Maro Joković i Andro Bušlje jedini su osvojili svjetsko zlato i prije deset godina u Melbourneu kada je u finalu također pala Mađarska. Iako je na svakom svjetskom prvenstvu nakon 2007. osvojena medalja, Joković nije očekivao da ćemo na novo zlato čekati puno desetljeće.
- Nadam se da neće proći još deset godina do ovakvog slavlja. Ovo je totalno drukčija reprezentacija, drukčija ekipa koja je u svakom pogledu fenomenalna i ovome što smo napravili se stvarno nije nadalo previše ljudi. Bili smo puni samopouzdanja i vjere u sebe tijekom cijelog turnira i na koncu se isplatilo. Drago mi je što je sve ovako završilo - kazao je presretni Maro, koji je po dolasku na zagrebački Trg bana Jelačića bio jedan od najtraženijih reprezentativaca za fotografiju i autogram.
- S obzirom na to da je kraj srpnja i da je grad praktički prazan, iznenadio nas je ovolik broj ljudi. Stvarno nevjerojatno i hvala svima što su došli - rekao je vaterpolist Juga, koji je nekoliko sati kasnije uživao i na prepunom Stradunu.
Dizali smo se
U Budimpešti nije bilo toliko naših navijača, dapače, bili su u velikoj manjini u odnosu na Mađare, ali su se itekako potrudili da ih se čuje.
- S obzirom na to da je u finalu bilo 7.000 njihovih navijača, ono malo naših što je došlo je bilo je fenomenalno, bili su toliko glasni i jaki bili da su nam dali dodatni impuls za ovu pobjedu - podvukao je Joković.
Njegov sugrađanin Andro Bušlje posebno naglasio rast forme u taboru Barakuda kako je turnir odmicao.
- Osjećaj je neopisiv, sreća, puno emocija i teško je sve opisati riječima, ali prezadovoljni smo. Evo, nakon deset godina smo ponovo svjetski prvaci i to je nešto neopisivo. Odigrali smo turnir za pamćenje od početka do kraja, dizali smo se iz utakmice u utakmicu i kad je bilo najpotrebnije, od četvrtfinala bili smo sve bolji i bolji te smo zasluženo osvojili svjetski naslov - rekao je Bušlje.
Razmjerno podizanju forme, rasla je i euforija u domovini.
- Navijači su nam bili iznimna podrška. U ova dva tjedna osjetili smo veliki naboj, veliku pomoć navijača, a ovo što je bilo na Trgu na kraju srpnja je prekrasno i od srca zahvaljujem ovim ljudima - naglasio je Bušlje, koji je počast odao i mađarskoj publici zbog njenog razumijevanja vaterpola.
To je bio praznik
- Bio je to praznik vaterpola, moram priznati. To je ono za što mi treniramo, igrati pred sedam tisuća gledatelja koji razumiju vaterpolo, koji znaju što to znači je odlično i to nam je bio dodatni motiv.
Brojni hrvatski i srpski mediji su nakon međusobne utakmice u polufinalu pisali i o odličnim odnosima između igrača i trenera iz suparničkih tabora. Posebno je pozdravljeno međusobno aplaudiranje Barakuda i Delfina pri ceremoniji dodjele medalja. Bušlje to vidi kao najnormalniju pojavu u sportu.
- Znamo te dečke još iz juniorskih dana, pa preko seniorskih utakmica kojih smo odigrali mali “milijun”. Mi smo prijatelji, kao i s igračima nekih drugih reprezentacija i to je nešto normalno u sportu - podvukao je Andro, koji nakon dugačke klupske i reprezentativne sezone odlazi na zasluženi odmor.
- Kad se osvoji bilo koja medalja, pogotovo zlatna, sve je lako, bit će to mjesec dana pauze koju ćemo dobro iskoristiti.