'OTIŠLA SAM SAMA SA 17 GODINA...' Završila super ugledni fakultet, njeno zanimanje u Hrvatskoj ni ne postoji, pa zaigrala u najjačoj ligi na svijetu!

Mama Lada bila je odbojkašica Mladosti, koja je kasnije karijeru nastavila na jugu Francuske, tata Boris igrao je košarku u nekad jakom Montingu, kasnije i u Francuskoj. Ujak Gordan, nekadašnji odbojkaš Mladosti, nakon igračke karijere je 20 godina radio kao trener u Francuskoj, a i baka i djed, profesori na KIF-u, bili su odbojkaši... Dakle, Lara Vukasović nije imala puno izbora, jabuka je pala gdje je trebalo.

No, ipak je krenula svojim putem, paralelno je gurala sport i školovanje i uspjela u tome. Danas je to 25-godišnjakinja s diplomom prestižnog Berkeleyja i odbojkašica talijanskog Casalmaggiorea, hrvatska reprezentativka.

Kako se uopće odlučila na studij u SAD-u, gdje u posljednje vrijeme ide dosta naših mladih odbojkašica, no mnoge od njih poslije se više nikad ne vrate ozbiljnom sportu.

- Ide to nekako spontano, usmenom predajom, čuješ nešto, raspitaš se... Budući da je meni škola oduvijek bila iznimno važna, već sam se u prvom-drugom razredu srednje škole počela zanimati za opciju studiranja u Americi i kontaktirati trenere i sveučilišta, i kad je došlo vrijeme, dobila sam ponudu Berkeleyja, što me jako razveselilo. Tamo su prije mene već bile Mia Jerkov i Hana Čutura. Završila sam četiri godine studija, ostala još jednu godinu na praksi i i vratila se doma.

A gdje odlaze američke igračice?

- Najčešće prestanu igrati, dobiju dobre poslove i odustanu od odbojke. Iz moje je ekipe, recimo, samo jedna nastavila s profesionalnom odbojkom, ostale su se zaposlile. Ali, posljednje dvije godine nekako primjećujem navalu Amerikanki u europskoj odbojci, ima onih koje se još uvijek žele baviti tim sportom, a doma im je to nemoguće jer ne postoji profesionalna liga. Također, ima ih koje idu igrati u Portoriko, to im je bliže, sezona ne traje dugo i spoje valjda hobi s turizmom.

Lara Vukasović/Facebook

Igrali ste u hrvatskoj, francuskoj i sada talijanskoj ligi. Kad biste ih uspoređivali s NCAA odbojkom, gdje biste je svrstali?

- Teško je to tako zaključivati, Amerika je ogromna i liga je podijeljena na ne znam ni ja, valjda deset konferencija. Najjače su ipak ova u kojoj sam ja bila, Pac 12, gdje spadaju Kalifornija, Utah i Arizona, i Big Ten na istočnoj obali. U tim ligama se igra ozbiljna odbojka, jake su utakmice, kvalitetne. No, teško je uspoređivati jer je tamo utakmica show, sve je nekako dinamičnije, a i jako se puno radi u teretanama pa su igračice snažne, skočne, jako pucaju. Manje se važnosti stavlja na tehniku, a više na snagu. Također, ima puno izmjena u ekipi tijekom sezona, nije toliko profesionalno kao u Europi. Tamo su igračice amateri i na to se strogo pazi, da se slučajno ne zarađuje.

Koketira s pozicijama korektora i srednjaka

Povratak je bio doma, u Dom odbojke.

- Da, na pola sezone, imala sam 22 godine, odlučila sam se vratiti odbojci nakon što sam riješila studij. Sve se nekako spontano odvijalo, nakon toga sam imala sreću da sam dobila ponudu iz Pariza, dobar ugovor, a i platili su mi magisterij, dodatni studij preko interneta. To je bila ponuda koja se ne odbija. Ostala sam tamo dvije godine i završila u međuvremenu studij održivog razvoja u biznisu. Studirala sam, trenirala i odrađivala praksu.

Lara stalno koketira s dvije pozicije, korektora i srednjeg blokera.

- U Ameriku sam došla kao korektor, iako sam tamo igrala i jedno i drugo, u Parizu srednjaka, u Italiji sada korektora.

Lara Vukasović / Facebook

Zašto Italija?

- Htjela sam se okušati u nekoj jačoj ligi, a od talijanske nema bolje. Zacrtala sam si Italiju, bliže mi je i doma, i to se ostvarilo. U Casalmaggiore su me doveli kao korektoricu. Nije mi bilo svejedno doći u tu ligu, no to sam shvatila kao dodatni izazov. I nisam požalila, odmah sam u startu dobila “šamar” talijanske lige jer naša prva korektorica, Amerikanka, nije bila od početka u klubu pa sam odmah uskočila i snalazila se kako sam znala. Nemilosrdno smo odmah ušli u ritam jakih utakmica, i trebalo mi je neko vrijeme da se priviknem, najviše na poziciju, ali i na njihov sustav. Puno su veći profesionalci od, recimo, Francuza, puno se više pazi na detalje. Tek sam sada postala svjesna koliko je to zapravo veliki korak bio. Treniram svaki dan s tako vrhunskim igračicama da jednostavno napredujem iz dana u dan.

Otišla sam sa 17 i bila tamo potpuno sama

Bi li preporučila mladim odbojkašicama svoj put ili ne?

- Mislim da to prije svega ovisi o karakteru, jer to nije lak izbor. Ja sam otišla sa 17 godina i bila tamo potpuno sama, jedina strankinja u ekipi. Bila sam u početku malo nesretna, dok se nisam snašla. Zapravo, tek sada, s 25 godina shvaćam da se puno dobije od te Amerike, ali se isto tako i puno odričeš, ako želiš biti profesionalni igrač. Zato mnoge naše djevojke nakon što završe srednju školu odlaze u velike klubove, a upisuju neke dopisne fakultete, sve je stvar odluke, hoćeš li biti profesionalac ili ćeš imati jaku diplomu. Da sam ostala u Europi, sigurna sam da bih imala više odbojkaškog iskustva, jer bih sigurno trenirala u dobrim klubovima. Ovo je ipak bio možda jedan korak unatrag, ali mislim da sada u Italiji stižem na pravi odbojkaški nivo. No, kad me već pitate, ne bih ništa mijenjala, osjećam se puno bogatije u mnogočemu jer sam studirala u SAD-u, to se ne može ni s čim nadoknaditi.