Taekwondo se s godinama etablirao u Hrvatskoj kao jedan od najuspješnijih i najtrofejnijih sportova. Brojke su neumoljive. S ukupno 5 medalja samo s olimpijskih igara, taekwondo je poravnat u vrhu zajedno s atletikom i tenisom. Bolje od ovih sportova stoji samo veslanje (7 kolajni). Sa svjetskih prvenstava pak, dosad 26 medalja i da ne idemo dalje. Osoba koja je medijski, u najširoj javnosti najčešće povezana s taekwondo uspjesima je, sasvim zasluženo i opravdano, Toni Tomas. Čovjek koji je oformio Taekwondo klub Marjan, a koji čini samu kralješnicu, ali i mozak naših uspjeha u ovom sportu. Trener koji je uostalom veliki, planetarni proboj počeo sa sestrama Zaninović s kojima je načelno i krenuo najveći uspon hrvatskog taekwondoa, iako dakako nismo smetnuli s uma i Sandru Šarić ili Martinu Zubčić.
Međutim, ima jedan trener u ovom sportu koji statistički nadmašuje čak i nedodirljivog Tonija Tomasa. Malo je ljudi recimo čulo za Veljka Lauru ili Šišu, kako ga od milja zovu. A taj je čovjek pak, inače desna ruka Tonija Tomasa od 102 medalje Marjana na velikim natjecanjima (OI, SP i EP), "iskovao" njih 73! Tri četvrtine! Možemo i dalje. Samo ove godine je osvojio odnosno trenerski potpisuje 8 seniorskih medalja - 4 s EP u Manchesteru, obje s netom okončanog SP u Guadalajari, plus još 2 s OI gluhih u brazilskom Caxias do Sul. Primaran razlog što je ime i prezime ovog izvanserijskog trenera praktički gotovo pa nepoznato je njegova istinska samozatajnost. Uvažava vrijednost i značenje medija, ali istodobno od istih bježi. Njegova je deviza - "Sportaši u prvi plan". Potpisujemo način razmišljanja, poštujemo i pozdravljamo, ali ipak Šišu smo zaskočili u Zagrebu, po povratku iz Guadalajare gdje su na netom okončanom Svjetskom prvenstvu u taekwondou, jedine dvije medalje za Hrvatsku osvojile upravo njegove dvije štićenice - brončana Ivana Duvančić i zlatna Lena Stojković.
- Iskreno, jedino što me zanimalo što se Lene tiče bila je zlatna medalja - sasvim će otvoreno trener Veljko Laura po pitanju Lene Stojković. Dvostruke europske prvakinje (2021. i 2022.), ali sada i svjetske prvakinje.
- Baš smo pričali, Toni Tomas i ja, zadnje dvije godine taekwondo ima najbolju sportašicu Hrvatske u izboru HOO-a (Matea Jelić). Trebalo nam je ovo zlato jer ove godine je sjajna konkurencija u Sandri Perković, pa svjetsko zlato Barbare Matić u judu, tako da nam je jedina opcija bila obraniti naslov s novim zlatom.
Na koji način ste uspjeli sačuvati mirnoću i koncentraciju kod Lene koja je ipak vrlo mlada još djevojka (20 godina), ali više od toga, ona je nastupala zadnjeg dana Svjetskog prvenstva. To je značilo puna dva tjedna čekanja na njezin nastup od trenutka dolaska u Meksiko gdje je reprezentacija zbog aklimatizacije došla tjedan dana prije početka natjecanja.
- Moram priznati da smo prije odlaska u Guadalajare, nakon priprema i u razgovoru s glavnim trenerom Tonijem Tomasom, vjerovali da Lena može ići do kraja. Ove zadnje dvije godine kako je radila, s dva europska zlata, vjerovali smo da imam kvalitetu osvojiti i svjetsku medalju. Da, otegotna okolnost je bila što je njezina kategorija na rasporedu bila zadnji dan. Trebalo je dugo ostati ondje, te sve vrijeme ostati mirna i koncentrirana za pružiti svoje najbolje partije.
U redu, Lena Stojković je sigurno sada s europskim i svjetskim zlatom vrlo, vrlo visoko na popisu kandidatkinja za sportašicu godine. Možda čak i glavna favoritkinja, ali... Sada se i Laurino ime spominje u kontekstu glavnog kandidata za HOO-ovu nagradu za Trenera godine.
- Stvarno nisam o tomu puno, niti imalo razmišljao. Najmanje razmišljam o sebi, uvijek su mi sportaši na prvom mjestu. Je, ove godine sam osvojio dosta europskih i svjetskih medalja, tako se poklopilo da smo u istoj godini imali i svjetsko i europsko prvenstvo što inače nije slučaj, ali zbog pandemije, prijašnjih odgoda, pa nadoknade se tako posložilo.
Što Lenu Stojković čeka u daljnjem željenom cilju, a to su OI? Njezina je kategorija do 46 kg, ali na Igrama je olimpijska malo teža, do 49 kg.
- Razlika je velika, ali ona se već ove godine borila u kategoriji do 49 na Grand Prix turnirima. Nije osvojila medalju, ali je sva tri puta došla do borbe za medalje, dakle četvrtfinala. Međutim, pobjeđivala je velike suparnice, sportašice koje su osvajale medalje u toj kategoriji na velikim turnirima, dakle itekako je konkurentna. Međutim, može još puno napredovati i vjerujem da će i to napraviti.
Uz ovakvog trenera, ne treba sumnjati u uspjeh. Veljko Laura Šišo, po nama Trener godine u Hrvata. Nije da radimo pritisak na HOO...