“Zlato uzimaš samo kad si došao po zlato”, to su riječi dopredsjednika HVS-a Perice Bukića - i dalje ključne osobe hrvatskog vaterpola. Nekad najbolji igrač svijeta, koji je vodio do najvećih tadašnjih uspjeha hrvatskog (i YU) vaterpola, danas je čovjek iz sjene koji je dovođenjem proslavljenog Ratka Rudića, a sada i Ivice Tucka, trasirao put ka novim uspjesima.
- Trener je broj jedan, bez odličnog trenera ne može se ništa, to sam potpuno osvijestio ne tako davno. Olimpijsko ili svjetsko zlato uzimaš samo ako si, uz sve ostale ‘kriterije’, zadovoljio i taj o odlučnosti - ponovio je i nastavio Bukić:
- Takav je bio Ratko Rudić i zato je Hrvatskoj donio svjetsko, europsko i olimpijsko zlato, takav je i njegov nasljednik Ivica Tucak.
U pozadini odgovora stajala je konstatacija da je Tucak na zadnjem SP-u u Budimpešti uoči polufinala sa Srbijom, ali i uoči finala s Mađarima “mrtav-hladan” govorio - nema još slavlja, došli smo po zlato. Ne pamtimo trenera koji je bio tako “papagajski” uvjerljiv.
- Sjećam se dobro ljeta 2017. u Budimpešti, ušao sam u autobus naše reprezentacije nakon pobjede u polufinalu protiv tada dominantne Srbije, koja nas je često ‘gazila’, a mogla se čuti muha. Nitko nije slavio, dečki su bili hladni i koncentrirani na ono što tek dolazi. Zato smo i osvojili zlato.
U tom je smislu Bukić ponudio još jednu “povijesnu paralelu”:
- Sjećam se i olimpijskog turnira u Atlanti 1996. Bili smo prvi put na OI, u četvrtfinalu smo pobijedili Srbiju (tada još SRJ, nap.a.), u polufinalu smo nadvisili Rudićevu Italiju, koja je rasturala tih godina. Zadovoljni i zadovoljeni učinjenim, emocionalno ispražnjeni u finalu smo izgubili od Španjolske koja je realno bila slabija i od Srbije, Italije i nas. To mi je dan-danas najveća rak-rana u karijeri. Važno je imati dobrog trenera, bez odličnih igrača također ne možeš ništa, no tome se mora dodati da odlučnost u uvjerenost da nešto možeš postići.
To je jedan od “ključeva” uspjeha hrvatskog vaterpola već punih pola stoljeća, nastavlja Bukić:
- Iako je danas došlo takvo vrijeme da je novac vrlo važan, mi i u ovoj skučenoj financijskoj situaciji u kojoj klubovi ne stoje najbolje imamo sve ostalo. Imamo vaterpolsku tradiciju, imamo lijepi fond igrača, imamo odličnu struku. Otkako sam ja osobno na neki način prvi čovjek ‘operative’, najviše pazim na rad s mladima. Od onih najmlađih, naših nada i klinaca od 13 godina koje selektira Neven Kovačević, od 60-ak najboljih, na kraju biranom selekcijom dobivamo odličnu A reprezentaciju.
Ove sezone imali smo tri kluba u Ligi prvaka, i to je također golemi uspjeh?
- I Mladost i Jadran su se podigli. Jug CO je izborio plasman na završnicu u Hannoveru i borit će se za novi europski naslov. Iako je Rudićev Pro Recco favorit, Dubrovčani imaju velike šanse, no tu je sve otvoreno, pokazale su to posljednje godine kad smo imali pomalo iznenađujuće prvake Europe. Teško je nešto predviđati, igraju se tri utakmice u tri dana, to je jedan od gorućih problema današnjeg vaterpola. Ta ‘inflacija’ utakmica. Što reći o tome da će se u Beogradu u šest dana igrati šest utakmica?!
Kakav su i koliki problem nova pravila?!
- U načelu su odlična, ubrzala su igru, ali se neke stvari još trebaju posložiti. Ubrzanje igre, više pogodaka, zaštita napadača, sve je to dobro za vaterpolo iako imam prigovor na manji broj time-outa. Više od novih pravila smeta me najgora odluka za vaterpolo u zadnjih 50 godina o tome da se za momčad za olimpijski turnir prijavljuje samo 11 igrača. To je užas!
“Dinastija” Bukić, to je često spominjana sintagma zbog činjenice da se i Luka i Petra, sin i kći, također bave vaterpolom. Kakvo je sinovljevo stanje nakon što je prije dvije godine samoinicijativno izašao iz reprezentacije?
- Zato što je moj sin imao je određenih neugodnosti s lošom percepcijom dijela javnosti s kojom se nakon nekog vremena nije mogao nositi. Tenzije su bile previsoke za njegov ukus i donio je takvu odluku. Sad je u Reccu, radi s Rudićem i imao je odličnu sezonu. Bude li se sa svim time mogao nositi, nadam se da će opet biti u krugu reprezentativaca, no odluka je samo njegova.
Vratio se Nikša Dobud, uskoro će i Sandro Sukno ponovno u reprezentaciju?
- To su veliki, veliki dobici za naš vaterpolo. Posebno eventualni povratak Sukna kojem se iskreno nadam. S njim i bez njega nije isto, no i bez njega smo spremni za velike stvari. Njegovo je zdravlje najvažnije.
Baš na istom tragu rečenice s početka priče, Bukić završava osvrtom o burnoj predstojećoj godini:
- Nakon što završe sve obaveze u Ligi prvaka i domaćim natjecanjima, okrećemo se završnici Svjetske lige u Beogradu u lipnju gdje se dijeli prvo mjesto na olimpijskom turniru. Da, idemo u Beograd po tu ‘vizu’ za Tokio, idemo nakon toga pokušati u srpnju u Gwangjuu obraniti svjetsko zlato iz Budimpešte. U siječnju nas zatim čeka EP (također u Budimpešti, nap.a.) i u lejto 2020. godine Olimpijske igre u Tokiju. Nemam namjeru kriti - na svakom od tih velikih natjecanja idemo po zlato, ali korak po korak. U sportu uvijek ne bude kako čovjek želi, no sport je ipak najpošteniji od svih društvenih ‘sustava’. U pravilu ti se vraća ono što si uložio...