PETAR FILEŠ Tinovo srebro sa Svjetskog prvenstva ja zasad mogu samo sanjati

Usvijetu sporta mačevanje se diči svojom bogatom tradicijom. U programu je Olimpijskih igara od njenih početaka 1896. godine pa sve do danas i sport je u kojemu Europljani drže primat, možda više toliko ne po rezultatima, jer su tu danas daleko otišli Južnokoreanci, ali u organizacijskom smislu Europa je na pijedestalu.

Dijelom tog europskog mačevanja, čak i njegovim centrom, u subotu je bio Zagreb u kojemu je održan prvi turnir Golden Foil of Zagreb. Turnir u floretu okupio je brojne osvajače svjetskih i europskih medalja, a s njima se ravnopravno potukao 22-godišnji hrvatski prvak Petar Fileš iz Mačevalačkog kluba Dubrava.

Izgubio je tek u četvrtfinalu od Španjolca Carlosa Llavadora, brončanog sa Svjetskog prvenstva prošle godine i okićenog medaljom istog sjaja na europskoj smotri tri godine ranije. U ukupnom poretku završio je sedmi, a s obzirom da je u seniorskom svijetu jako kratko, taj rezultat na FIE Satellitu, turniru u rangu teniskog Mastersa 1000, je veliki doseg.

Zadovoljan sezonom

- Prije dvije godine sam postao senior i malo sam se tražio u tom periodu, nisam imao baš dobre rezultate iako sam se osjećao jače od onoga što su rezultati pokazivali. Uvod u ovu sezonu je bio dobar jer sam osvojio međunarodni turnir u Grazu s 40 natjecatelja, nakon toga sam na Satellitu u Kopenhagenu ušao među najboljih osam gdje sam također pobijedio neke više rangirane od sebe i s dobrom formom sam nastavio u Zagrebu - započeo je dečko iz Dubrave koji je svojedobno bio prvi na juniorskoj svjetskoj ljestvici.

U Zagrebu je pobijedio dvojicu bolje rangiranih Poljaka u eliminacijskoj fazi prije no što je pokleknuo od Llavadora.

- Izgubio sam od Španjolca, puno jačeg mačevaoca od mene u ovom trenutku. On je bio drugi nositelj na turniru u Zagrebu, prošle sezone je uzeo broncu na Svjetskom prvenstvu i zadovoljan sam svojim nastupom protiv njega, ali i na početku cijele sezone.

Još dok je bio najbolji junior svijeta Fileš je govorio kako su mu Olimpijske igre u Tokiju velika želja. Svojim nastupom postao bi tek drugi Hrvat (nakon Bojana Jovanovića 2012. u Londonu) koji je nastupio na olimpijskom turniru, a koliko je do Japana teško doći sam je opisao.

- Mi u Hrvatskoj nemamo momčad, a čak i da imamo, mislim da bi se bilo jako teško plasirat pored Rusa, Talijana i Francuza koji su puno jači od nas u mačevanju. Mogu osigurati nastup u Tokiju putem kvalifikacijskog turnira koji se održava 18. i 19. travnja iduće godine i tamo dolazi 30 do 35 najboljih europskih mačevalaca i samo prvi s tog turnira ide na Olimpijske igre - govori Fileš, a nama odmah po težini kvalifikacija na pamet pada paralela s gimnastikom.

Imam još za raditi...

- Otprilike je jednako teško. Kad ste već spomenuli gimnastiku, moram spomenuti da sam jako dobar prijatelj Tina Srbića i on se uspio plasirati na način da je osvojio srebro na Svjetskom prvenstvu koje ja zasad mogu samo sanjati jer ulazim među osam na Satellitima, među 32 ili 64 najbolja na Svjetskim kupovima tako da do srebra još imam za raditi. U mačevanju i gimnastici je sličan sustav s obzirom da ni Tin nema momčad da se kvalificira na taj način, već preko sprave, samo što je on to napravio preko plasmana i to zasluženo.

Fileš i Srbić odlični su prijatelji iz kvarta, a obojica su krenuli prilično nekonvencionalnim putem za Hrvate u sportu, posebno Fileš jer u gimnastici smo i prije Srbića imali velikih uspjeha, dok je mačevanje neotkriveno područje za hrvatski sport.

- Sasvim slučajno sam počeo trenirati mačevanje. Kao i svi ostali dečki iz Dubrave počeo sam igrati nogomet, ali tata je upoznao predsjednika mog bivšeg kluba i njega je zanimalo želim li se pridružiti. Otišao sam tamo, svidjela mi se ekipa što je najbitnije dečku ili djevojčici od sedam godina jer mislim da još ne razumiju žele li se time baviti ili ne. S vremenom sam počeo ostvarivati rezultate u mlađim dobnim kategorijama između 10. i 14. godine i onda sam prešao u kadete što me privuklo zbog dobrih rezultata. Uspio sam i tamo napraviti vrhunski rezultat osvojivši šesto mjesto čime sam osigurao plasman na Olimpijske igre mladih i počela je priča o tome da bi opet jedan mačevalac iz Hrvatske mogao otići na olimpijske igre - priča Fileš kojemu je mačevanje vrlo rano postalo način života.

- Već sedam godina se aktivno bavim mačevanjem. Neki bi rekli da je profesionalno, ali ne zarađujem od toga kao u nogometu, već svakodnevno treniram i maksimalno sam tome posvećen radi sebe.

Osim na treniranje vještine i fizičke spreme, puno vremena Fileš provodi i u mentalnoj pripremi za turnire. S obzirom da 114. mjesto na svjetskoj ljestvici ubrzo želi popraviti, ovaj mačevalac iz Dubrave potpuno se posvetio sportu.

CROPIX

Jako sam puno na putu

- Treniram u Domu sportova, neke dane i dva puta, a s obzirom da sam iz Dubrave put mi uzme puno vremena. Sami treninzi traju dva do tri sata, ovisno o danu i trošim dosta vremena na mačevanje. Nisu to samo treninzi u Hrvatskoj, nego turniri i pripreme na koje odlazimo u inozemstvo. Na sreću imamo tu mogućnost jer mačevanje u Hrvatskoj nije najrazvijenije, a sparing je jako bitan, onda često idemo u Italiju, Mađarsku i Austriju ili tjedan prije turnira odemo trenirati s domaćinima. Jako puno sam na putu - opisuje nam najbolji hrvatski mačevalac koji želi veću konkurenciju u domovini, a popularizaciju sporta mogu donijeti samo turniri poput FIE Satellita.

- Cijeli tjedan prije turnira u Zagrebu smo imali organiziran kamp, većina mačevalaca koja je došla na turnir iz Danske, Ukrajine ili Argentine trenirala je ovdje i mislim da im je bilo dobro. S obzirom na kvalitetu turnira, mislim da bi on mogao malo podignuti popularnost sporta u Hrvatskoj jer vidim potencijal. Imamo trenere koji nisu ‘levati’ da ne razumiju sport. ali nedostaje nam djece da se napravi selekcija - u zaključku će Fileš.