PIŠE NEVEN BERTIČEVIĆ Tiger nikad neće osvojiti 100 poput Federera, ali Tigeru to više nije ni važno! Svijet će ga pamtiti kao najvećeg pobjednika...

Neki su znali, a neki su sumnjali da se priprema odbor za doček ispred ulaza u klub nakon što je Tiger Woods osvojio Masters u Augusti. Njih nekoliko, predvođeni velikim njemačkim golferom Bernhardom Langerom, u zelenim su sakoima, a to je zaštitni znak i boja koju nose pobjednici tog velikog turnira, dočekali velikog Amerikanca i među prvima mu čestitali.

​Cijelu večer je prva vijest na CNN-u bio trijumf i veliki povratak Woodsa u Augusti i to je ostala glavna vijest sve do jutra. Nitko nije krenuo, barem ne tog časa, istraživati koliko je to veliko, ali ostaje činjenica da je nakon deset godina i deset mjeseci, gotovo 4000 dana, osvojio novi, 15. Major i tako se još malo približio čovjeku koji ih ima 18 i prvi je na toj velikoj listi - Amerikancu Jacku Nicklausu.

Drugi najstariji osvajač

​Priča Tigera Woodsa je toliko komplicirana da teško može stati u jedan običan novinski tekst. Ali, to je priča koja je mnoge iz redova njegovih fanova učinila sretnima i gotovo da nema čovjeka koji je taj dan u Augusti želio poraz velikom Amerikancu, koji je nakon 14 godina osvojio peti Masters, i to u trenutku kada gotovo nitko više nije vjerovao da može otići toliko daleko. S 43 godine drugi je najstariji pobjednik Mastersa u povijesti, uz Nicklausa je jedini koji je Masters osvojio u tri različita desetljeća i sutra neće biti potrebno pitati gdje ste bili kada je Tiger 2019. osvojio Augustu.

REUTERS/Jonathan Ernst

Prekinuo je taj niz koji je godinama trajao i prijetio da mu skrati ili okonča karijeru, ali Woods nikad nije bio jedan od onih koji se predao bez borbe. A bilo je i takvih dana.

- Bilo je dana kada gotovo da nisam mogao normalno hodati i tada nisam mogao vjerovati da bi mi se nešto slično ovome moglo dogoditi. Ali, uvijek sam vjerovao da se mogu barem još jednom vratiti. Nisam znao mogu li to učiniti u Augusti, ali sam mislio, kada sam već prošle godine na dva velika turnira bio u igri, gotovo do kraja, da se takvo što može dogoditi, pa makar i u vrijeme kada su mnogi prestali vjerovati da mogu. Zapravo, vjerovala je moja obitelj i jedan od razloga, najvećih razloga, zašto sam želio biti pobjednik jest da djeca vide oca kako igra i pobjeđuje, a ne da misle da sam čovjek iz videoigrica na YouTubeu. I to je nešto što nikada, nikada neću zaboraviti.

​Samo u tom trenutku, i nakratko, Tiger Woods je pustio suzu nakon svega što je prošao u karijeri, koja ga je koštala i trofeja, i zdravlja, i živaca, i novca, ali više od svega ljubavi. Naime, priča o Tigeru Woodsu je priča o golfu, priča o čovjeku koji je u jednom trenutku krenuo nekom drugom stazom i gotovo ostao bez svega. Supruga, Šveđanka Elin Nordegren, napustila ga je, vratila se s djecom u Švedsku, a Tiger Woods je ostao usamljen, prijatelji su ga gotovo zaboravili.

Sve što je Woods radio bila je priča. Kada je pobjeđivao, bila je priča, kada je gubio, bila je priča, kada ga je supruga napala golf-palicom, a on bosonog bježao i automobilom se zabio u hidrant - i to je bila priča. Kada je mijenjao djevojke, koje su uglavnom radile kao koktel servirke, i to je radio na pretjerani način i to je, naravno, bila priča. I kad su se neke od tih djevojaka javljale i nudile svoju priču, neke čak i besplatno, i to je rušilo sve rekorde u nakladi ili gledanosti. Jednostavno, Tiger Woods je bio priča svih priča, sportskih priča. Ovisnik o seksu, ostavljen bez brojnih ugovora, ili prijatelja koji su stajali u redu da bi mu bili prijatelji u najboljim danima, a jedan od njih je bio i Roger Federer. A već dugo ga nismo vidjeli tamo gdje Tiger igra i bori se za svoj dio sunca, tamo gdje ima i mladih, i srednjih i starih, a svi su željeli isto - biti kao Tiger Woods ili nadmašiti Tigera Woodsa.

REUTERS/Mike Segar

Bio je 1.200 na listi

No, operacija leđa, pa koljena i, korak po korak, veliki golfer je počeo kliziti nizbrdo. U jednom je trenutku bio tek negdje na 1.200. mjestu na svjetskoj rang-listi. Polako se počeo vraćati i kada je stigao u Augustu, poslao je znakovitu poruku.

- Znam kako moram igrati da bih bio u konkurenciji za pobjednika, ali trebat će mi i malo sreće.

A to malo sreće bilo je kada se Talijan Francesco Molinari, vodeći nakon trećeg dana, gotovo upucao u nogu jer je na dva terena završio u vodi. To je bio početak kraja velikog Talijana i početak uspona velikog Tigera.

- Možda se ništa ne bi promijenilo da Frankie nije načinio te pogreške i završio u vodi, ali golf je takav sport. U trenutku ti se sruši sve ili otvori nova prilika.

REUTERS

​Na 18. rupi je ostao sam, za par su mu trebala četiri udarca, ali kako je njegova prednost bila nešto veća i unatoč jednom udarcu iznad para, otišao je do kraja i trijumfalno se vratio u klub gdje su ga čekali neki od njegovih štovatelja, rekao sam već, svi u zelenim sakoima, bivši pobjednici predvođeni Nijemcem Bernhardom Langerom.

​Bio je to trenutak koji, rekao je poslije, ostaje za sva vremena. I uglavnom je govorio o obitelji, koja je stajala uz njega, o majci, o ocu kojega više nema, o sinu i kćeri, koji danas znaju kako igra tata Tiger. Svi drugi koji su dovoljno stari to su davno naučili, ali nisu bili sigurni hoće li još jednom dočekati taj trenutak velike pobjede.

Ovo je bila 81. pobjeda u karijeri Tigera Woodsa na PGA Touru, nedostaje mu samo još jedna da bi dostigao legendarnog Amerikanca Sama Sneada koji je na vrhu te veličanstvene liste s 82 naslova. Vjerojatno nikad neće osvojiti 100 ili više poput Rogera Federera, ali Tigeru Woodsu to više nije važno. Onoga časa kada je otišao do kraja i nakon 15 godina suše u Augusti osvojio Masters, kada su mu se djeca bacila u naručje, shvatio je da je njegov život konačno ispunjen. Sve što je prošlo je također bio njegov život. Nikada nije rekao “oprostite mi, ja sam kriv” i kao takvoga će ga svijet golfa pamtiti. Kao velikog i najvećeg pobjednika i onda kad je bio gubitnik u životu.

​