POČEO BICIKLISTIČKI SPEKTAKL PO HRVATSKOJ Talijanu Nizzolu prva etapa: 'Otkako sam došao u Hrvatsku, sve funkcionira sjajno!

U trenutku kad je Nizzolo upisivao vrlo vrijednu pobjedu, ali i time bacio rukavicu izazova - barem u dvije sljedeće etape koje će se razrješavati sprintom - Marku Cavendishu, Varaždinci, okupljeni na središnjem gradskom trgu, uživali su. A okupilo se ih dosta, možda i koja tisuća.

Opasan vjetar

Vrijeme je bilo prohladno, no, buka pelotona, koji je projurio Varaždinom nakon gotovo pet i pol sati vožnje, ponudio je sliku velikog obračuna u cilju, a time je Tour of Croatia ispisao sjajnu pozivnicu za sve ono što će događati do posljednje etape i cilja u Zagrebu u nedjelju.

Osijek je od ranih jutarnjih sati bio središte biciklizma. Šatori utrke okupirali su gradsko središte, postavljena je i velika pozornica, a ulicama središta Slavonije krstarili su timovi biciklista koji su se zagrijavali. Onda su Osječani sve i pozdravili, Mark Cavendish i njegov Dimension Data dobio je najviše pljeska, bilo je tu i poticajnih govora političara, a peloton je najviše brinuo vjetar, koji je drmao slavonskom metropolom uoči starta.

Taj vjetar je opasna stvar za biciklizam, neki će reći i vrlo opasan, posebno kad udara bočno, a baš je to bio slučaj u prvim kilometrima. Puhalo je bočno i u prsa. Peloton je odabrao konzervativnu strategiju, bilo je to daleko od jurnjave.

No, u nju su ušla četiri vozača. Odmah po izlasku iz Osijeka u bijeg su krenuli Rus Aleksej Kurbatov, Slovenac Matej Drinovec, Izraelac Guy Sagiv i Kanađanin Guillaume Boivin.

Njih četvorica izvela su mali pothvat jer su bijegu proveli više od 200 kilometara, bježali su u cijeloj dužini Podravske magistrale, Guy Sagiv odnio je međusprint, a kad je Boivin odlučio zaraditi bod u brdskom cilju, sam se odvojio od skupine tridesetak kilometara prije cilja.

Kanađanin se kočoperio na vrhu utrke u majici cestovnog prvaka svoje države i izdržao je praktički do posljednjeg kilometra. Dok je preostalu trojicu bjegunaca uhvatio peloton 16 kilometara prije cilja, Boivin je vodio bitku sa samim sobom, sa svojim tijelom, s moći koja mu je očito kopnila iz metra u metar. No, nije se želio olako predati, nije želio biti ulovljen, iako mu tijelo na biciklu nije bilo mirno, iako mu je u nogama ostala samo kiselina, vrtio je pedale i nadao se.

Naravno, nije uspio.

Peloton ga je, doduše, pustio da prvi krug po Varaždinu odvozi na prvom mjestu, a onda je u drugom krugu stvar odvedena u noge sprintera. Iako je Dimension Data smatrana velikim favoritom, posao nije odrađen najbolje, puno se bolje snašao Trek Segafredo i u završnom sprintu je Giacomo Nizzolo imao puno bolju situaciju od Marka Cavendisha. Britanac je bio zatvoren na posljednjem zavoju i zacijelo se o tome razgovaralo u Dimesion Dati nakon utrke.

No, ta priča nije uopće zanimala Nizzola, koji slavio prvi trijumf u Hrvatskoj.

- Jako sam sretan, ovo je veliki uspjeh i za mene i moju momčad, odradili smo fantastičnu završnicu. Bez pomoći klupskih prijatelja ne bih mogao do pobjede. Znači nam ovo jako puno za nastavak utrke, ali i za sve ono što želimo postići na Touru of Croatia.

Zar je Mark drugi?

A to je?

- Prije svega riječ je o pripremi za Giro, ovo je nama stoga važno, a svaka pobjeda na tom putu daje nam na samopouzdanju.

Kao što je to i pobjeda u izravnom obračunu s Markom Cavendishom?

- Zar je on stigao kao drugi?

Nizzolo nije znao, ili se pretvarao da ne zna kad smo ga pitali. Uzmimo da je ovo prvo slučaj.

- Najvažnija stvar za moju momčad, pa tako i za mene, jest etapna pobjeda. Međutim, naravno da nije mala stvar upisati trijumf nad Cavendishom jer on je jedan od najboljih sprintera svih vremena.

Nizzolo je bio i pun hvale za utrku.

- Otkako sam došao u Hrvatsku, sve funkcionira sjajno, utrka je organizirana na vrhunskoj razini i nemam ni jedan prigovor, doista.

Ova etapa bila je posebna i za dva hrvatska biciklista. Brunu Maltara, 21-godišnjeg Valpovčanina, na ulasku u njegov grad dočekao je velik transparent podrške, koji ga je toliko motivirao da je na ulasku u Varaždin pokušao pobjeći pelotonu i bio u jednom trenutku najbliži tada još odbjeglom Boivinu. Posebno je moralo biti i Radoslavu Rogini jer je cilj bio u njegovu Varaždinu, gradu u kojemu su biciklisti prijatelji i koji je pravi biciklističkih grad s puno staza, s biciklima na svakom koraku.

A dok su se gledatelji razilazili s varaždinskog središta, biciklisti su sjedali u autobuse svojih momčadi jer pred njima su bila još tri-četiri sata vožnje, transfera do Plitvičkih jezera, gdje je naš Tour prenoćio, dočekao srijedu, kad će od Plitvica voziti do Splita.