
Kad su Vinko Zember i Josip Samaržija Bepo u drugoj polovici 50-ih godina prošlog stoljeća pokretali ženski rukomet u Koprivnici, teško su mogli zamisliti da je to početak jedne lijepe i uspješne sportske priče koja će njihov gradić promovirati ne samo u nacionalnim razmjerima, već i na međunarodnoj sceni.
Rukometni klub Podravka danas je veliki klub, klub koji je bio na vrhu Europe, koji je ponos Koprivnice i Podravine. U konačnici i ponos tvrtke Podravka, koja je godinama uz njega, u dobrim ili manje dobrim vremenima i okolnostima. Postala je to jedna neraskidiva veza, kao što je neraskidiva i beskrajna ljubav Podravkinih navijača prema svom klubu, perjanici hrvatskog ženskog rukometa.
Podravka je zapravo nastala iz ženske rukometne gimnazijske ekipe, jedno vrijeme klub se zvao Partizan, a od 1964. godine nosi ime Podravka, s tim da prva ekipa danas nastupa pod sponzorskim imenom Podravka Vegeta. Prvi veliki uspjeh ostvaren je 1966. godine, kad je Josip Samaržija kao trener osvojio prvi naslov prvaka bivše Jugoslavije. Za Podravku su tada igrale: Anđelka Belec, Zrinka Biondić, Ana Kraševac, Marijana Fučkar, Ana Knežević, Mira Lečer, Anica Lekčević, Jelica Mužinić, Ružica Pobi, Ana Samaržija, Biserka Šestak, Zvonka Šestak, Ana Šprem i Biserka Tomašek.
Igralo se na otvorenom, na lešnatom igralištu Gradskog stadiona, a utakmice je pratilo više tisuća ljudi. U Koprivnici je Podravka bila praktički nesavladiva, taj domaći teren predstavljao je veliku prednost, a već tada postojalo je veliko jedinstvo ekipe i navijača. Naslov je legendarni Bepo osvojio i godinu dana kasnije, a krajem 80-ih godina vratio se u Koprivnicu kako bi postavio temelje današnje moderne, europske Podravke.
Počela je tada i ozbiljnija selekcija, iz Vinkovaca je došla Snježana Pavlović (Petika), iz Vukovara Vlatka Papac (Mihoci), kasnije i Ljerka Krajnović i ostale igračice koje su se 1996. godine nakon pobjede protiv bečkog Hypa u 'staroj' koprivničkoj dvorani upisale u povijest kao prve osvajačice rukometne Lige prvakinja iz Hrvatske. Pod vodstvom Josipa Šojata Europu su pokorile: Valentina Cozma, Božica Gregurić (Palčić), Samira Hasagić, Andreja Hrg (Repalust), Dijana Ivandija, Kristina Jambrović, Tatjana Jukić, Ljerka Krajnović, Irina Maljko, Vlatka Mihoci, Renata Pavlačić, Snježana Petika, Željana Štević i Mariana Tirca.
Dala je Podravka niz sjajnih igračica, no vjerojatno će se velika većina navijača i poznavatelja ženskog rukometa složiti da je najveća od njih bila Snježana Petika, kapetanica koja je podigla europski trofej, igračica koja je imala vjerojatno najjači prolaz 'jedan na jedan'. Po završetku igračke karijere Snježa se posvetila trenerskom pozivu te je u Podravkinoj rukometnoj školi sudjelovala u stvaranju niza igračica s kojima je osvajala naslove i medalje u mlađim kategorijama, a jednu sezonu vodila je i seniorsku ekipu te je osvojila naslov prvaka Hrvatske.
Zahvaljujući Podravki, velik broj djevojaka iz Koprivnice i okolice bavio se ili se bavi rukometom, posvećen je sportu i na taj način stekao ispravno životno usmjerenje. Naravno, ne mogu sve doći do prve ekipe, no jedna od njih je uspjela zahvaljujući svojoj kvaliteti, upornosti i borbenosti. Miranda Tatari Šimunović postala je jedna od klupskih legendi, Podravkino 'hrabro srce', a danas je sportska direktorica kluba u kojem je Vlatka Papac kao direktorica naslijedila Božicu Palčić. Dodamo li da je Ljerka Vresk tajnica, jasno je da klubom zapravo upravljaju njegove bivše igračice, dakako uz veliku pomoć i podršku glavnog sponzora.

Podravka je danas najtrofejniji hrvatski ženski sportski klub, nitko nema toliko trofeja, nitko od hrvatske samostalnosti nije ostvario takvu dominaciju u domaćim okvirima. Uz 25 naslova prvaka i 23 Kupa, uz Ligu prvakinja i europski Superkup, Podravka je čak 26 puta sudjelovala u Ligi prvakinja gdje je 1995. došla do finala, a još tri puta bila je europski finalist, jednom u Kupu kupova (2005.) i dvaput u EHF kupu (2001. i 2006.).

Danas Podravka opet ima veliku ambiciju. Prošla sezona označila je uzlazni trend nakon par mirnih i u europskim razmjerima tihih godina. Nakon krize krajem prošlog desetljeća, temelj novog uspona bila je pretvorba kluba u sportsko dioničko društvo kojem je većinski vlasnik Grad Koprivnica, no tvrtka Podravka je ta koja svojim sponzorstvom omogućava visoku profesionalnu razinu. Trener Zlatko Saračević i njegove igračice u prošloj sezoni su vratili dvostruku krunu u Koprivnicu, izborili su Ligu prvakinja nakon tri godine, u njoj ostavili dobar dojam, te kasnije u EHF kupu stigli do četvrtfinala nakon osvajanja prvog mjesta u skupini, što je malo tko očekivao.
U ovom trenutku Podravka je jača nego prošle sezone. Temelj ekipe čine ponajbolje mlade hrvatske igračice, od kojih je dio i iz vlastite škole, dok su nadogradnja inozemna pojačanja. Dominacija u domaćim okvirima ne bi smjela izostati, a u Ligi prvakinja skupina s Metzom, Vipersom i Ferencvarosem predstavlja velik izazov, no ne i nemoguću misiju jer tri prvoplasirana prolaze u drugi krug. U svakom slučaju, Koprivnica i Hrvatska opet će ove jeseni moći uživati u vrhunskom ženskom rukometu.
Dok srce kuca, Podravka...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....