Sve su glasnije najave kako se Olimpijske igre u Tokiju neće održati ni iduće godine.
Poslije odgode Igara zbog pandemije koronavirusa za sljedeće ljeto, period do 23. srpnja do 8. kolovoza 2021., sve veći troškovi, ali i problemi kako se uopće boriti protiv zaraze tijekom manifestacije na kojoj bi trebalo nastupiti oko 11.000 sportaša iz više od 200 država, guraju Igre prema trajnom otkazivanju.
Čak ni tako bogata država kao što je Japan u ovoj globalnoj krizi neće moći financijski podnijeti još jednu odgodu, piše Slobodna Dalmacija. Kalkulira se kako će samo ova odgoda Japan stajati dodatnih čak šest milijardi dolara. Međunarodni olimpijski odbor imat će pak nekoliko stotina milijuna dolara ekstra rashoda.
- Ako pandemija koronavirusa ne bude pod kontrolom za godinu dana, Igre ne mogu još jednom biti odgođene i bit će otkazane – upozorio je šef Organizacijskog odbora Igara Yoshiro Mori. Slično je govorio i japanski premijer Shinzo Abe, tamošnji epidemiolozi...
A u tom bi se slučaju i snovi brojnih hrvatskih sportaša i trenera rasplinuli. Dosta je onih koji su već došli pred kraj igračkih, trenerskih karijera. Ovo su im trebale biti zadnje Olimpijske igre, posljednja prilika za labuđi pjev, (zlatne) olimpijske medalje... Oproštaj kakav definitivno zaslužuju. Kakvog možda neće dobiti.
Borbu s ozljedama Blanka Vlašić (36) nastavlja, ali borbu s vremenom u ovom scenariju gubi. S obzirom da je na sličnim velikim natjecanjima nije bilo još od Igara u Riju 2016., na dugu pauzu i odluku o preskakanju ovoljetnih Igara i prilike da brani broncu iz Rija prije odgode istih, prebacivanje Igara za 2021. moglo bi joj dati novu priliku.
Međutim, ako dođe do otkazivanja, iluzorno bi bilo očekivati da će skakati na Igrama u Parizu 2024. na pragu 41. godine, s obzirom i na dugu pauzu. U bogatoj karijeri jedino joj olimpijsko zlato nedostaje. Očekivati nešto slično 2021. bilo bi pretjerano, ali zaslužila je otići sa stilom kakav je pokazivala cijelim tijekom karijere.
Nakon srebra s ovogodišnjeg Europskog prvenstva Lino Červar (69) planirao se povući s mjesta izbornika rukometne reprezentacije Hrvatske nakon Olimpijskih igara u Tokiju. Takav je bio dogovor s čelnicima Hrvatskog rukometnog saveza.
Naravno, prije toga morali bismo se plasirati na turnir u Japanu kroz kvalifikacije. Poslije odgode Igara za 2021. potvrdio je Červar ipak kako je spreman, da bi želio voditi reprezentaciju na Igrama i iduće godine. No, što ukoliko Igre budu otkazane? Time bi, u slučaju zelenog svjetla Saveza, odlazak u reprezentativnu mirovinu morao odgoditi za čak četiri godine, a momčad voditi i debelo u osmom desetljeću života.
Za slučaj Domagoja Duvnjaka vidi pod Lino Červar. Pojednostavnimo, u vrijeme kada su prvotno bile planirane Igre u Tokiju Duvnjak će imati 32 godine. Ako se Igre u Tokiju otkažu, u vrijeme OI-a u Parizu imat će već 36 godina. Najbolji igrač ovogodišnjeg EP-a tada će već možda biti u igračkoj (reprezentativnoj) mirovini, pogotovo poznavajući povijest njegovih ozljeda.
A svakako će biti daleko manje moćan na parketu nego što je to ove ili iduće godine. Pogotovo ako na klupi neće biti ni najtrofejnijeg hrvatskog izbornika Červara. Drastično opadaju šanse da se tako Duvnjak domogne olimpijskog zlata, prvog zlata uopće u reprezentativnoj karijeri.
A makar se uspjesima i medaljama ne mogu uspoređivati, slučaj najboljeg hrvatskog košarkaša Bojana Bogdanovića (31) koji je na vrhuncu karijere neodovoljivo podsjeća na Duvnjakov. I Bogdanović bi reprezentativnu karijeru mogao zaključiti bez prilike da nastup na OI bude nekakav šlag na tortu.
Naravno, u slučaju košarkaša ne govorimo o medalji, već bi sam nastup na Igrama bio ogromna stvar. Nakon preskočenog SP-a, dobijenim domaćinstvom kvalifikacijskog turnira u Splitu otvarala se velika prilika da Hrvatska ipak vidi Tokio. Ovako će Bogdanović u Parizu imati već 35 godina, one najbolje će već do tada proći.
Na Igrama u Parizu, za razliku od Tokija, neće biti karatea, a Hrvatska u tom sportu ima svjetskog prvaka Ivana Kvesića (23)...