Josip PAVIĆ - Jozo
Znamo, nije baš profesionalno, ali i mi novinari imamo niljenike u nekoj momčadi ili među sportašima. U ovoj vaterpolskoj vrsti to nam je on. I zato, ne dirajte mi Jozu! OK, može i primiti koji “krumpir”, može ne imati svoj dan, ali on je najbolji hrvatski vratar, uzdanica broj 1. Definitivno među tri najbolja vratara svijeta. - Ništa, sada ću prije prelaska ceste morati pogledati na lijevu i desnu stranu. To je bila jedna od njegovih “biser” izjava nakon što je Rudić objavio kako će Hrvatska na EP sa samo jednim vratarom.
Damir BURIĆ - Bura
Iza njega su najbolja dva tjedna u karijeri! Nikada prije nije igrao tako dobro, a uvijek je bio vrhunski. Pamtimo ga od prije sedam godina još kada je zablistao na EP-u u Kranju, kao izum Zorana Roje. U međuvremenu je samo rastao. Protiv Srbije u polufinalu je odigrao za DVD, pokazao što sve moderan branič može, pa i mora činiti.
Miho BOŠKOVIĆ
Pomama je za njim vladala ovog ljeta, pa i prije toga, ovoga proljeća. Spominjali su se Mladost, Pro Recco, a gotovo je sigurna bila Savona. Na koncu je potpisao za Honved! Miho je i u Zagrebu bio najbolji hrvatski strijelac, najopasniji napadač, ali i beskrajno hladnokrvan tip. U Malagi je '08. pogodio iz peterca sekundu prije kraja za pobjedu nad Crnom Gorom. Nije bilo upitno tko će pucati protiv Srbije u polufinalu...
Nikša DOBUD
Hrvatska ima od ljetos novoga prvog centra. Ma štogod Nikša o tomu mislio... - Samo lud čovjek može reći da je prvi centar uz jednog Hinića. U redu, onda smo ludi. Nikša Dobud je, međutim, i to je činjenica od ovog ljeta, starter među Barakudama. On ima veću minutažu, na sebi nosi teret i odgovornost prvog sidraša.
Maro JOKOVIĆ
Naša lijeva ruka. Čovjek s najmanje oscilacija, odnosno gotovo da ih i nema. Ne sjećamo se osobno ijedne njegove loše igre. Jedino što je ovdje, u Zagrebu nedostajalo su njegove kontre.
Petar MUSLIM - Musa
Univerzalac. Najsvestraniji igrač naše vrste. Svi strani stručnjaci iz ove postave Barakuda ističu dvojicu mladih. Jedan je Sandro Sukno, drugi je upravo Musa. Čovjek razarajućeg šuta, koliko preciznog, toliko snažnog. Na razini svojedobnoj Dubravka Šimenca. Počeo kao centar, sada igra kao vanjski, odličan u obrani, jasno da nije zaboravio uplivavanja na dva metra.
Frano KARAČ
Jedan od najstarijih. Do koji dan prije početka Prvenstva bio je još bez kluba. Napokon su se on i Mladost dogovorili. On možda nije odveć primjetan, ali to je i stoga što obavlja puno uvjetno rečeno “prljavog” posla.
Andro BUŠLJE
Od Zagreba 2010. hrvatski rekorder. S onih šest golova Rumunjima. Njegova je specijalnost ipak obrana, a tu Andrin intelekt, pravodobna reakcija i racionalnost dolaze do izražaja. Burić - Bušlje, kakav branički tandem.
Sandro SUKNO
Sandro od najfinijeg sukna, kako je to prije dvije godine napisao jedan kolega. Najmlađi igrač ove vrste (20), dragulj nad draguljima. Talijani, Pro Recco, već godinu dana kucaju na vrata s bianco-čekom. U polufinalu je odigrao od početka do kraja, bez izlaženja iz bazena. Ne sjećamo se takvog slučaja prije njega.
Samir BARAČ - Sami
Naš kapetan. Možda, možda mu je ovo i posljednji veliki turnir za Barakude. Ipak mu je 37 ljeta na leđima. Njegova prisutnost, mirnoća, iskustvo, od neprocjenjive su važnosti suigračima. Jer, utakmica se ne svodi samo ni na onih 32 minute u bazenu. Spona između Rudića i momčadi, čovjek koji “drži”, “nadzire” svlačionicu.
Igor HINIĆ - Hina
Div s Kvarnera. Jedini igrač koji je osvojio baš sve vaterpolske medalje samostalne Hrvatske. Desetljeće i pol jedan od najboljih, ako ne i najbolji centar svijeta. Sada daje laganu prednost Dobudu koji uči od najboljeg. A kada Nikši zatreba malo odmora, na dva metra ulazi - Hinić. Deprimirajući podatak za bilo kojeg protivnika...
Paulo OBRADOVIĆ
Protiv Španjolske mu je puknuo bubnjić, ali majstor Paulo je stisnuo zube i uplivao u polufinalu protiv Srba. Svaki nam je gol Hrvata na ovom prvenstvu drag, ali Obradovićevom za 4:3 protiv Srbije smo se posebno veselili. Možete ga tući i lomiti, ali nećete ga slomiti.
Ivan BULJUBAŠIĆ - Buljo
Čovjek s najmanjom minutažom. On ovoga ljeta uči. Nadarenost nije upitna, Rudić u njega maksimalno vjeruje i u njemu vidi “ono nešto”.