Nisu protekla ni četiri dana kada smo na stranicama ovih novina, nakon 1. kola Lige prvaka, zapisali kako “...nije vijest kada Jug pobijedi, nego kada izgubi...”. Doista nam nije bilo na kraju pameti biti zloguki prorok neuspjehu bilo kojeg sportaša ili momčadi, ali baš to se i dogodilo. Ne mislimo na zloguko proročanstvo, već poraz Juga CO koji se pretvorio u vjerojatno najjaču sportsku vijest u Hrvatskoj tog dana (7:9 od Mladosti).
Makar, malo bismo to korigirali. Nije to poraz Juga CO, već pobjeda Mladosti. Koja usput budi rečeno uopće nije iznenađujuća. Ne više, ne ove sezone. Nakon 2-3 godine “učmalosti” u domaćim bazenima u kojima su utakmice Juga CO postale vrlo predvidljive, a time dosadne jer se unaprijed znalo tko će na koncu susreta slaviti i na kraju nadmetanja osvojiti trofej, sada se stanje lagano mijenja. U biti, baš je taj podatak i najveći dobitak subotnjeg derbija u Gružu.
Zona i brzo vraćanje
Mladost je slavila i to je sjajna vijest za njihovog trenera, igrače, pruža im dodatnu spoznaju da su na pravom putu, međutim... Tu priča staje. Ostvarili su veliku pobjedu nad najljućim suparnikom, ali nisu ništa osvojili. Ta, drugo je tek kolo i ništa više. Isto vrijedi za Jug CO. Da, izgubili su doma, ali i to se prije ili kasnije moralo dogoditi. Možda ih poraz čak dodatno osvijesti da su ranjivi, da nešto trebaju malo mijenjati i poboljšati. To je sva dubrovačka šteta ovog poraza.
No, korist rezultata je velika za vaterpolo. To znači kako se vraća neizvjesnost u domaće bazene, u utakmicama dva najveća kluba, a to nadalje znači i konačno malo više pozornosti, nadamo se i navijača na tribinama. Ukoliko baš hoćete, i malo više sportske napetosti, “peckanja” uoči nadolazećih susreta. To nam je i nedostajalo.
- Prvenstveno smo izvanredno odigrali u obrani. U pozicijskoj obrani fantastično - u noći pobjedničke radosti će trener Mladosti Zoran Bajić.
- Zona, pa brzo vraćanje, puno pomaganja kako se to veli. Marcelić na golu sjajan (13 obrana), a realizacija igrača više 4-4 je odlična. Brojke govore sve. Mi smo vjerovali do kraja u ovakav epilog. Čak i kada smo gubili 7:5, napravili smo seriju 4-0 i to sve govori. Nije mala stvar pobijediti u Gružu - veli strateg Žabaca.
Inače, posljednja momčad koja je slavila u Dubrovniku bio je veliki Pro Reco, u Ligi prvaka, 10. prosinca 2016, (8:11).
- Napravili smo iskorak, pokazali da se znamo i možemo nositi, pa i pobijediti najjače, ali treba ostati na zemlji. Neovisno o tome što igramo u vodi, ha, ha. Dugačak je put pred nama.
Onda će trener Bajić zavapiti rječnikom koji je podsjetio na Zlatka Dalića.
- Moramo ostati pristojni, realni, ponizni i skromni te samo nastaviti put koji smo si zacrtali.
Lakše je s bodovima
Jedan od važnijih razloga pobjede Mladosti, osim u sjajnoj igri Žabaca krije se ipak, to valja zapisati, i u Jugovom vrataru. Toni Popadić je solidan, možda čak i vrlo dobar vratar, ali nije klasa Bijača. To smo znali i ranije i baš se to očitovalo u derbiju. Bojimo se da bi moglo i u nekim drugim, jačim susretima Gospara.
To dalje znači da bi i Mladost sada trebala biti dvostruko opreznija jer bi se Jugu CO “na meti” mogao naći baš - Marcelić. Nakon što su u Gruž doveli trenera i centra (Kobešćaka i Lončara), ne bismo se kladili da neće posegnuti i za vratarom. Mladost je zapravo svladala Jug CO njihovim “oružjem” - obranom, pa kontrom.
- Pa, malo me nadahnulo i ponešto kritike jer protiv Hannovera u srijedu me stvarno nije išlo. Ono bitno što smo učinili je zatvaranje Jugovih ljevaka, Garcije i Jokovića - rekao je Lovre Miloš, sa 3 gola prvi strijelac derbija.
Nego, znate li kako je Mladost “nagradila” svoje igrače i stručno vodstvo nakon pobjede? Nakon što su u Dubrovnik doputovali zrakoplovom, vraćali su se - autobusom!
- Da, preko Bosne. Samo, s tri boda u džepu je puno lakše - naglašava trener Bajić, dok je Lovre Miloš još malo sretniji.
- Ja sam ostao u Dubrovniku jer mi reprezentativci odavde idemo do Šibenika. Sad osjećam kakve povlastice donosi reprezentacija, ha, ha - u dobrom će raspoloženju Miloš.