Najtrofejniji izbornik, ne samo u Hrvatskoj, ne samo u vaterpolu. Dovoljno je reći - najtrofejniji svjetski trener u momčadskim sportovima. Otkad se 2005. vratio u Hrvatsku, nakon dugog boravka u Italiji i SAD-u, Rudić je već osvojio svjetsko zlato u Melbourneu te svjetsku broncu u Rimu. Sada je na putu prema još jednom zlatu. Kako vizionarska odluka vodstva HVS-a... Možda zapravo i nije, možda je tek logična jer - tko ima Rolls-Royce u garaži, taj ima najbolju limuzinu na svijetu.
Zanimljivo je primijetiti, Rudić je dosad najviše odličja osvojio upravo za Italiju, našeg suparnika u finalu. Njima je podario olimpijsko zlato u Barceloni 1992. te broncu u Atlanti 1996., dao im je svjetsko zlato u Rimu 1994., te dva europska zlata u Sheffieldu 1993. i Beču 1995. kao i broncu u Firenci 1999. Gotovo toliko osvojio je i prije toga za bivšu SFRJ.
Kako Rudić misli pobijediti ‘svoju’ Italiju:
- Opuštanje i zadovoljstvo nakon pobjede nad Srbijom bilo je zabranjeno. Nema veze što smo pobijedili Srbiju, po mom mišljenju najjačeg suparnika. Došli smo do finala i tu ne mislimo stati. No, ne treba se nadati da je Italija slabija no što bi to bila Mađarska. Mladi su, Tempesti je ponajbolji vratar na svijetu, moćni su u obrani, agresivni u kontaktu, na rubu dozvoljenog...
Koliko je Rudić samouvjeren, pokazat će odgovor nakon jednog pitanja - Tempesti je obranio dva penala Mađarima?!
- Pa što...
Tipični Rudić, on potpuno vjeruje u svoju momčad:
- Ne znam je li to najbolja Hrvatska u povijesti. Dugo me, do 2005., nije bilo. Mislim da sada imamo momčad koja je na tragu one iz Melbournea.
Uvijek mirni Rudić, nije to rekao, ali kao da jeste. U Melbourneu smo bili zlatni, bit ćemo i u Zagrebu. Da, zaista treba vjerovati da će Rudić s Hrvatskom osvojiti više no što je uzeo sa SFRJ i Italijom. Samo mu treba dati vremena i pustiti ga da radi po svome. Uostalom, doma je tek nekoliko godina. Ne zvuči baš potpuno ‘demokratski’, no - treba ga proglasiti doživotnim izbornikom.