Rukometaše Zagreba u četvrtak u njihovoj Areni očekuje treća utakmica u skupini Lige prvaka nakon poraza od Pelistera i Wisle. Na megdan im dolazi Barcelona, vječni favorit za naslov prvaka Europe, momčad koja ih je osvojila rekordnih 12 te je kao takva favorit u svakoj utakmici, tako i ovoj. Odavno su prošla vremena kad je Zagreb 1990-ih drmao Europom i protiv Barcelone odigrao i izgubio tri uzastopna finala, nakon čega je Barça nastavila put prema statusu najtrofejnije svjetske momčadi, a Zagreb potonuo u prosječnost.
Tijekom tih vremena za Barcelonu su od hrvatskih igrača igrali Patrik Ćavar, Davor Dominiković, Igor Vori, Marko Kopljar, Luka Cindrić i Venio Losert. Ovaj potonji danas je trener vratara u egipatskom Al Ahlyju, sedmerostrukom prvaku Afrike, svojevrsnoj "afričkoj Barceloni". Čovjek koji je s Hrvatskom osvojio dva olimpijska zlata, u Atlanti 1996. i Ateni 2004., te još pet odličja s velikih natjecanja uživa u plodovima svog rada. Već je dugi niz godina u Egiptu. Malo je reći da uživa, barem tako govori.
- Punih sedam godina, već sam se ovdje udomaćio. Upravo smo supruga i ja spremili djecu na spavanje. I mi ćemo uskoro. Odlično sam se snašao ovdje, bio sam neke četiri godine ovdje trener vratara reprezentacije, "part-time job" od nekih 60-100 dana godišnje. Sad sam u Al-Ahlyju, tu sam već tri godine s obitelji, tu živimo i upravo sam u razgovorima da opet paralelno preuzmem posao u reprezentaciji. Pozvao me izbornik Xavier Pascual i, vjerujem, pitanje je dana kad ćemo se dogovoriti.
Veniju život u Egiptu u potpunosti odgovara, osjeća se kao kod kuće:
- Lijepo nam je, osjećamo se sigurno i prihvaćeno. U ovih sedam godina nismo doživjeli niti najmanju neugodnost, ljudi su ljubazni, uvijek spremni pomoći i lijepo se ophode prema strancima. Iako je blizu Gaza, između nas je Sinajski poluotok i ne osjećamo ništa u vezi s ratom. Djeca, kći Marta (7) i sin Vito (5), idu u američku školu, a supruga Mira više se bavi njima dok sam ja zauzet obavezama oko rukometa. Podijelili smo poslove. Kairo je ogroman, stotinjak kilometara od sjevera do juga te istoka do zapada. Grad je ogroman, ima oko 25 milijuna stanovnika. Zbog toga imamo samo po jedan trening dnevno, onaj popodnevni, dok se ujutro radi u teretani. Ne bi bilo moguće dvaput dnevno potrošiti po dva sata na odlazak u centar, u Zamalek.
Venio je svejedno prilično zauzet obavezama:
- Igramo domaću ligu, uzeli smo dva naslova prvaka Afrike u nizu i igramo i to natjecanje, tu su i superkup te Superglobe. Ako preuzmem i reprezentaciju, bit će posla preko glave.
Naš se proslavljeni vratar ne žali, rukomet mu je i dalje ljubav u pravom smislu te riječi:
- Imam i dobre vratare, odlični su za ovu razinu rukometa. Bit će mi i zadovoljstvo opet raditi s reprezentacijom, koja je sve bolja i bolja. Dobra im je i zato što su napravili takav kalendar da reprezentacija ima i do 60 dana godišnje zajedničke pripreme. Nešto kao "team-weeks" u Europi, ali to traje dosta više i to daje rezultate. Rukomet je ovdje izuzetno popularan.
Losert, nažalost, kao ni njegovi suigrači u reprezentaciji, nije dobio prekrasni oproštaj kakav su dobili Duvnjak, Karačić i Pešić. Prestao je igrati 2014., a dosad je bio trener vratara u Veszprému, hrvatskoj reprezentaciji, Vardaru i Egiptu:
- Put je bio logičan nakon toliko godina i duge igračke karijere. Stvarno sam zadovoljan i ovaj me posao u potpunosti ispunjava.
Venio je jedan od onih koji su igrali u "sto klubova", među rekorderima po tom pitanju. Može li se uopće sjetiti svih klubova u kojima je igrao nakon što je sa samo 15 godina došao u Zagreb?
- Mogu! Zagreb, Zaragoza, Teka Cantabria, Granollers, Portland San Antonio, Cangas, Barcelona, Créteil, Ademar León, Kopenhagen, Kielce, Montpellier. Dosta sam se selio. Kad smo sa Zagrebom uzeli dva naslova prvaka Europe, moj cimer Pako Ćavar otišao je u Barcelonu i meni je ta Barcelona bila velika želja. Otišao sam u Španjolsku s tom idejom i željom koja mi se na kraju i ostvarila iako sam već mislio da se neće dogoditi. Dalje onda nisam birao klubove, nego su se transferi događali. Neki su me klubovi htjeli, a ja nisam htio njih, u neke sam želio, a nije se ostvarilo. Nije mi ni bilo toliko važno, važno mi je bilo da branim. Zadovoljan sam karijerom.
Venio je u Zagrebu igrao u ono najbolje vrijeme, kad su se osvajale titule:
- Nažalost, Zagreb je ostao na tome, Barcelona je tada napravila iskorak i postala ono što je sada. Nanijela nam je brojne poraze, bilo ih je dosta. Ipak, ova sadašnja Barcelona nije nedodirljiva i nije toliko jaka kao prije. Čini mi se da trenutačno imaju problema s budžetom, promijenili su desetak igrača, a nisu doveli neko zvučnije ime. I dalje grade igru oko Dike Mema, Timotheya N‘Guessana i vratara Emila Nielsena, koji je po meni trenutačno najbolji vratar na svijetu.
Zagreb, dakle, unatoč slabom startu, može iznenaditi "slabu" Barcelonu?
- Nisam gledao previše utakmica, ali je i Zagreb puno slabiji jer nemaju više Mateja Mandića koji je bio prva karika prošlih sezona. Ne znam koliko Ante Grbavac uz Harisa Suljevića može napraviti i pomoći momčadi. Vratari su danas jako bitan faktor; uvijek je tako bilo, no danas se igra brzi rukomet koji opet smanjuje ulogu vratara. Sve ovisi i o tome igra li momčad dobar obrambeni rukomet. Otišli su važni igrači, došao je Karačić, zatim Gruzijac Tskhovrebadze i još neki igrači. Može Zagreb iznenaditi, ali...
Ali je ipak u onom drugom kvalitativnom ešalonu...
- Koji će se boriti za prolaz skupine protiv momčadi kao što su Pelister, Gudme, a u A skupini takvi su Kolstad, Dinamo Bukurešt... Ponavljam, Barcelona nije moćna kao nekad, ranjivija je sada nego nekad, ali ipak favorit u ovoj utakmici. Oni i ovakvi mogu do Final Foura.
Kakva je kompletna slika europskog rukometa?
- Magdeburg je možda najjači, pokazali su to i lani. Kad smo već kod njih, bojim se kako će tamo proći Mandić jer trener Bennet Wiegert ima čudnu logiku i stalno mu brani jedan vratar, to je Sergey Hernández. Ne kombinira vratare na utakmicama, nego periodički igra samo jedan. No ima rezultate i nitko mu to ne može prigovoriti. Ostali su tu negdje, mnogi mogu iznenaditi i otići do kraja. Bilo je dosta iznenađenja posljednjih godina, sve je dosta otvoreno.
Kad smo već kod Magdeburga i Mandića, kakva je situacija s reprezentacijom?
- Osvojeno je svjetsko srebro, to je našem rukometu trebalo nakon perioda bez dobrih rezultata, ovo nas opet može dići do nekadašnje razine kad su polufinala i medalje bili svakodnevna stvar. Nakon 2020. i onog srebra z Švedske to je prva medalja. Prije toga je nije bilo od EP-a 2016. u Poljskoj. Premalo, medalja svake četiri godine, a imali smo puno bolje rezultate ranije. Imali smo i dalje dobre igrače sve ove godine, ali smo previše mijenjali izbornike i igrače. Nadam se da se sada može ovako nastaviti na sljedećem EP-u u Danskoj, Norveškoj i Švedskoj.
Zalog dobrom nastupu i srebru na SP-u bili su i odlični vratari:
- Ponavljam, imali smo dobre momčadi, ali je nešto falilo. Sad konačno imamo i dva vratara koji su pravo čudo. Mandić i posebno Dominik Kuzmanović zalog su za nastavak dobrih rezultata. Imamo dva odlična vratara koji dugo mogu trajati kao što su to u Španjolskoj već godinama Vargas i Corrales, a sad im se priključuje Hernández. Naša dva vratara su rano iskočili, odlični su iako još nisu u optimalnim i najboljim vratarskim godinama. Bit će i bolji kad dosegnu najbolje godine.
To donosi optimizam, kakav je izbor po tom pitanju Dagur Sigurðsson?
- Dosad je bilo dobro, no ne poznajem ga najbolje kao stručnjaka. Bio sam u reprezentaciji trener vratara na SP-u u Francuskoj 2017. i to mi je bilo posljednje. Znam ga kao čovjeka koji je napravio dobar posao s Njemačkom kad je osvojio zlato na EP-u 2016. i medalju na Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru, znam da je radio u Japanu. Nisam bio s njim u dodiru, a trenutačno se i ne čujem previše s dečkima iz reprezentacije. Zasad je dobro, ali ne znam tko će preuzeti konce igre sad kad je otišao Domagoj Duvnjak, a neće biti ni Karačića, koji je uvijek bio tu negdje. Možda Ivan Martinović, vidjet ćemo. U svakom se slučaju nadam nastavku dobrih igara i rezultata.
Preuzme li Egipat kao trener vratara, Losert je uvjeren u nastavak dobrih nastupa za najbolju afričku reprezentaciju:
- Velika je prednost ta organizacija i činjenica da ista momčad igra već dulje te da su godišnje zajedno velik broj dana pa je prisutan automatizam, koji donosi rezultat. Vjerujem da će Egipat i dalje igrati važnu ulogu kao što je to bilo posljednjih godina. Medalje s posljednja dva izdanja olimpijskih turnira zamalo su izmakle (4. mjesto u Tokiju i 5. u Parizu, nap.a.), bili su peti i na posljednjem SP-u. Doći će i ta medalja, nadam se vrlo brzo...
Losert i njegova obitelj zaista uživaju u egzotici Egipta, dosta su toga prošli, kao što je to on učinio u igračkoj karijeri:
- Vidjeli smo piramide, obišli smo sve muzeje u Kairu, nešto manje smo išli izvan te zone, ali i to planiramo u dogledno vrijeme. Stvarno nam je super, prelijepa je i sjeverna mediteranska egipatska obala, tu je i Crveno more, pustinja; ima puno toga za vidjeti samo u gradu, koji rapidno raste zahvaljujući ulaganjima iz Saudijske Arabije i Katara, grad doslovno buja, rade se cijeli novi gradovi. Kairo je kao neki dekadentni Istanbul.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....