U srijedu navečer dogodilo se pravo rukometno čudo, malo je bilo onih koji su vjerovali u takav rasplet događaja, naprotiv mnogi su naše reprezentativce već vidjeli s koferima u ruci i njihov povratak kući, no umjesto toga cijela Hrvatska je u deliriju, a tako je bilo i na otoku Hvaru gdje živi don Ivica Babić, župnik Župe sv. Duha u Vrbanju, brat našeg trenera Željka Babića, piše Slobodna dalmacija.
- Ja, Željko i sestra Vera Palinić smo u odličnim odnosima i nadasve zahvalni našim roditeljima Nedi i Anti što su nam na jedan tako lijepi način usadili vjeru, a vjera svakome pomaže u našim ljudskim životima. Za njega znam da svakog dana izmoli krunicu, on je čovjek koji se od malih nogu odriče mnogočega i stotinu je puta išao pješice Gospi u Međugorje. Zato mu je Bog sada vratio i nimalo me ne iznenađuje njegova izjava nakon pobjede nad Poljacima kada je rekao da se nikad ne bi kladio protiv Isusa i Gospe Međugorske - kazao je don Ivica.
Odveo brata Željka na prvi trening u Opuzenu
Izbornikov brat također s puno emocija pratio taj jedinstven događaj u svijetu sporta što je očito oduševio i našu predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović.
A upravo je on krivac da je Željan krenuo u svijet rukometa, kad je imao samo sam godina doveo ga je u klub Opuzen da zamijeni desnog krilnog igrača koji je pao s bicikla i slomio ruku. I don Ivica je u istom klubu igrao lijevo krilo, a kasnije i vanjskoga, bila je to vrlo uspješna generacija Opuzenaca.
Brate, nije loše biti izbornik
Njegov brat poslije toga je imao poprilično težak put, umjesto dječjih igara, kupanja i kafića marljivo je trenirao i zaigrao za omladinsku reprezentaciju Lijepe Naše. Nakon toga je završio u Zagrebu, Italiji, Zadru, Metkoviću, Sloveniji, pa i Bjelorusiji, gdje je postigao odličan uspjeh i dobio vrhunski ugovor na tri godine.
- Kad sam u veljači bio u Americi javio mi se i rekao da su ga zvali iz Saveza i pitali bi li prihvatio voditi reprezentaciju. Odgovorio sam da to nije loše, jer da su mu tu supruga i djeca, znao sam da će s obzirom na svoju upornost uspjeti, isto kao što znam da će jednog dana biti trener velike Barcelone ili Kiela.
Nije to ništa čudno jer on rukomet živi doslovno 24 sata na dan, samo mi je donekle žao što trpi njegova obitelj - govori don Ivica, kojem je vrlo jasan njegov plan podmlađivanja reprezentacije što naravno donosi određene probleme osobito kad su mnogi kod nas nestrpljivi i htjeli bi rezultate sad i odmah.
Inače, Željko unatoč mukotrpnom poslu piše i knjigu o pripremama sportaša, a čak je i u njoj apostrofirao značaj dobrog obiteljskog odgoja. Don Ivica već devet godina ugošćava Rukometnu akademiju Balić & Metličić i baš je prošlog ljeta puno toga slušao o slaganju nove reprezentacije i programu njenih priprema, ne samo od Željka nego isto tako od Balića, Metličića, Loserta, Anušića i Čurka koji su sada okosnica našega stručnoga tima.
Stoga mu je doista drago da napokon imamo pet mladih igrača koji su budućnost Hrvatske i tu smo zasigurno u prednosti ispred Francuske, Njemačke, pa i Rusije.
Bog Francuze poslao kući, a nama dao čudnu moć
- Francuzi su protiv nas do 50 minute igrali s prvom postavom, htjeli su nas ne samo poraziti nego i poniziti. Bog je sada umiješao prste i poslao ih kući, a nama dao čudnu moć i snagu da pobijedimo Poljake i to sa 14 golova razlike. Meni su ti ljudi, iako vrsni sportaši, djelovali kao da su zaboravili igrati rukomet naspram naše ekipe koja je bila u nekom čudnom zanosu - kazao nam je don Ivan te izrazio uvjerenje:
- Mada do sada nikad nismo osvojili EP ja doista vjerujem da ćemo ovaj put otići do kraja, malu prednost dajem Norvežanima u odnosu na Njemačku, a mi im se nakon toga u finalu trebamo revanširati za poraz od neki dan i kući vratiti s medaljom zlatnog sjaja – predviđa brat našeg izbornika, dobar poznavatelj rukometnih prilika u našoj zemlji.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....