Utakmicom Podravke u Brestu završena je europska klupska sezona za naše klubove. Bila je možda i najbolja posljednjih godina, makar bismo mi uvijek htjeli više, makar se vidimo na tronovima, ali nije to ni tako lako, ni tako realno. U ovakvim okvirima u kojem funkcionira klupski sport, dok čeka neku pravu pomoć, ovo je bilo više nego dobro.
Podravka je bila perjanica, upisala je 11 bodova u grupnog fazi, išla na Brest u osmini finala. Nakon jako dugo vremena igrala je tako zapaženu ulogu u Europi. To je probudilo Podravinu, postavilo pred Podravku nove ciljeve, ali prvi od njih je sada ostvariti kontinuitet u Ligi prvaka i pokušati izboriti - s vidnim napretkom u odnosu na ovu sezonu - drugi krug pa za neko dogledno vrijeme možda i napasti Final Four Lige prvakinja, što sada još ne izgleda realno. Jer, Podravka je bila bolja od sebi ravnih, ali mora nastaviti tražiti velike pobjede protiv protivnika kao Ferencvaros, CSM Bukurešt, Metz ili Krim.
Zagreb nije prošao skupinu. Ali Zagreb je takve pobjede ostvario protiv Magdeburga, Aalborga i Szegeda. Činjenica da je igrao u najjačoj skupini Lige prvaka ikada nije mu išla na ruku, definitivno, ni neke druge stvari, ali.... Kontinuitet u Ligi prvaka je tu, sada je mjesto neupitno za dalje, cilj će se nakon odlaska Srne biti ekipirati i sljedeće sezone pokušati s malo više sreće u ždrijebu izboriti nastup u drugom krugu elitnog klupskog natjecanja rukometaša.
Ono što ovu europsku sezonu čini posebnom je činjenica da smo imali dva kluba u grupnoj fazi Europske lige ili "male Lige prvaka". Nisu ni Nexe, ni Sesvete uspjeli proći skupinu, ali su tu. Možda se od Nexea očekivalo malo više, no važno da su tu, da sljedeće sezone pokušaju srušiti i tu barijeru u novom formatu ovog natjecanja. Sesvete su prvi put igrale grupnu fazu. Ispunili su očekivanja, pobijedili Karvinu i sad idu dalje. Doveli su Željka Babića i sljedeće sezone će pokušati napraviti korak više. Taj korak više za njih je kontinuitet i možda pobjeda više, ali nije realno očekivati prolaz u drugu grupnu fazu. To će biti najveći izazov.
I u ženskoj Europskoj ligi smo imali dva predstavnika. Lokomotiva i Zrinski nisu došli do grupne faze. Zrinskog je izbacio Dijon koji će igrati Final Four ovog natjecanja, dok je Lokomotiva ispala od španjolskog Elchea. Možda je to bilo prejako natjecanje za njih u ovom trenutku, ali škola se sasvim sigurno isplatila. Sudeći po stanju u domaćem natjecanju Lokomotiva bi i sljedeće sezone mogla tražiti korak naprijed s jednim sasvim novim sastavom koji je tek počeo odrastati.
U Europskom kupu imali smo tri predstavnika, jednog u muškoj konkurenciji - Poreč i dva u ženskoj - Bjelovar i Dalmatinka. Za Pločanke je to bio prvi veliki izazov te vrste. Prošle su jedno kolo (Borac), ali Haukar koji je kasnije igrao četvrtfinale - nisu. Poreč je isto prošao jedno kolo (London), ali je u drugom pokleknuo protiv Krke. Savršeniji izazov da u sljedećoj sezoni pokušaju malo više i ne treba. Tu su bile i Bjelovarke koje su zaustavljene odmah na startu (Uskudar).
Najbitnije je znati da su iz naše nekad dosta podcijenjene lige svi bili konkurentni i da su dobili jedno veliko iskustvo i jedan veliki izazov za napredak. Brojka od devet klubova koje smo imali u Europi i dojam koji su ostavili svi skupa je više nego pozitivan za hrvatski rukomet u cjelini.
Pa na to srebro sa Svjetskog prvenstva i sada držimo palce da cure uspiju do Svjetskog prvenstva nakon što su razočarale na posljednjem Euru. Stalno nešto i nikad nije dosadno. To je strašan dobitak, makar se mnogima čini mali.
Komentari (0)