Legenda hrvatskog rukometa i trener Podravka Vegete Zlatko Saračević (59) umro je u bolnici u Koprivnici nakon što mu je pozlilo poslije utakmice protiv Lokomotive.
Podravka je u najvećem derbiju hrvatskog ženskog rukometa u Koprivnici pobijedila Lokomotivu sa 32-29 i napravila veliki korak prema novom naslovu prvakinja.
Saračević se radovao pobjedi svojih igračica, no nakon utakmice mu je pozlilo nakon čega je hitno prevezen u koprivničku bolnicu.
Nažalost, iz Koprivnice je stigla najgora vijest. Saračević je preminuo nakon što nije uspio pokušaj oživljavanja.
Zgranut je, potresen rukometni svijet nakon vijesti o preranom i još više iznenadnom odlasku Zlatka Saračevića. Za reakciju smo najprije okrenuli broj Valtera Matoševića. Zajedno su osvojili olimpijsko zlato, ali i odigrali još mnoštvo utakmica...
- Ne znam što bih vam rekao, potresen sam. Sada će Iztok Puc i Zlatko Saračević, cimeri iz Atlante 1996. opet zaigrati zajedno, ali na nekom drugom svijetu. U šoku sam, ne mogu vjerovati da se ovo dogodilo. Vrtim filmove unatrag, jako me potresla ova vijest - kroz plač nam je govorio veliki Valter....
Odmah nakon stravične vijesti društvene mreže postale su preplavljene reakcijama sportaša i klubova...
Zbogom veliki prijatelju i gromado od čovjeka - napisao je nekadašnji rukometni reprezentativac i trener vratara Mario Kelentrić.
Priopćenje je izdao i klub u kojem je radio do posljednjeg dana životnog puta, Podravka Vegeta.
- S velikom tugom i boli moramo Vam priopćiti da je danas u večernjim satima preminuo trener RK Podravka Vegete, Zlatko Saračević. Voljeni suprug, otac i proslavljeni rukometaš koji je ostavio neizbrisiv trag u rukometnoj i sportskoj povijesti, kao igrač i kao trener.
S jugoslavenskom je reprezentacijom osvojio zlatnu medalju na Svjetskom prvenstvu u Švicarskoj 1986. i brončanu medalju na Olimpijskim igrama u Seulu 1988.
Njegov život obilježili su mnogobrojni sportski uspjesi od kojih vrijedi istaknuti olimpijsku zlatnu medalju s hrvatskom reprezentacijom iz Atlante 1996. godine, a kao član zlatne reprezentacije dobitnik je i državne nagrade za šport ”Franjo Bučar.”
S hrvatskom je reprezentacijom bio i doprvak na Svjetskom prvenstvu na Islandu 1995., osvajač brončane medalje na Europskom prvenstvu u Portugalu 1994.i zlata na Mediteranskim igrama 1993. u Languedoc-Roussillonu
1992. i 1993. je bio klupski europski doprvak s RK Zagrebom.
U svojoj 41. godini je završio profesionalnu rukometnu karijeru, a nakon toga se u potpunosti posvetio trenerskom poslu gdje je nastavio svoj rukometni put sve do danas.
Prije tri godine, po prvi puta je postao trener ženske rukometne ekipe i to najtrofejnijeg ženskog rukometnog kluba Podravka Vegete. Za njega je to, kako je uvijek govorio bio velik izazov, koji je prihvatio i svakim je danom pokazivao da živi s ovim malim gradom i ljudima.
Danas je svoju ekipu vodio u još jednoj važnoj utakmici koju su pobijedile za svog trenera koji je beskrajno vjerovao u njih. Pratio je svaki njihov korak i gotovo tri godine prolazio sve tuge i radosti zajedno s njima. Bio je to posljednji zagrljaj s ekipom koju je obožavao i s kojom je ostvario velike rezultate.
Najveću bol ostavio je svojoj predivnoj supruzi Korneliji, koja je bila njegova velika podrška i snaga kroz život. Ovim putem u ime cijelog Rukometnog kluba Podravka s.d.d., svih zaposlenika i igračica izražavamo najiskreniju sućut supruzi Korneliji, sinu Noelu i kćeri Anji te ostaloj ožalošćenoj obitelji i prijateljima. Mi ćemo ga pamtiti kao velikog čovjeka koji je puno napravio za hrvatski rukomet, a posebno po velikom tragu koji je ostavio u Rukometnom klubu Podravka - stoji u priopćenju.