ČOVJEK KOJI JE U HRVATSKOJ PODIGAO PUNO PRAŠINE SVOJIM IZBOROM 'Hrvatska me ne treba, a srpski me izbornik pozvao za Euro, u čemu je problem?'

Jovica Cvetković, izbornik Srbije, koja će biti naš prvi protivnik na Euru u siječnju, iznenadio je pozivanjem Stefana Vujića u krug kandidata za nastup Hrvatskoj. Dojučerašnji igrač Zagreba, bivši hrvatski reprezentativac, sada igrač rumunjske Steauue, kako kaže Cvetković, trebao bi biti dio sastava od “18 ratnika za Euro”.

Možda ratnici nije pravi izraz kad je sport u pitanju jer rat je davno završio, no, legendarni rukometaš na klupi Srbije odlučio se za spin svjestan da će to odvući pažnju u smjeru u kojem bi on želio. No, teško će, jer Hrvatska je spremna na sve spinove... I bilo je to potpuno nepotrebno uz činjenicu da se naš negdašnji reprezentativac odlučio prihvatiti ponudu. To je sasvim legitimno.

Foto: Zeljko Hajdinjak / Cropix

Možda je trenutak poseban, no, valjda će ga Srbija znati iskoristi onako kako zaslužuje na terenu, a ne samo medijski jer Vujić je vrlo dobar igrač, kojeg su samo ozljede u karijeri spriječile da napravi više. Realno, u ovom trenutku teško bi našao mjesto kod nas uz Duvnjaka, Cindrića i Karačića, a rukomet je njegov život i stvari treba razumjeti jer svatko teži boljem.

Preporuka pomoćnika

Vujić odlično igra za rumunjsku Steauuu i to je jedan od ključnih razloga što ga Cvetković vidi u svojim razmišljanjima za Euro.

- Ne vidim u tome problem, niti želim bilo kakvu halabuku jer njoj nikako nema mjesta. Razmišljao sam o ponudi, posavjetovao sam se s najbližima i dobio od njih podršku, a što će biti dalje, vidjet ćemo. Srpsko državljanstvo imam, moji su roditelji rođeni u Vojvodini, negdje ‘80-ih su došli u Umag, tata (Vojislav) negdašnji je rukometaš, nema tu nepoznanica ni tajni.

No, zanimljiv je tajming poziva, mogli su se i prije sjetiti.

- Pa eto, dobre igre u Rumunjskoj, gdje je moja Steaua vodeća u ligi, glavni su razlog. Kako je došlo do toga? Jednostavno, u Constanti je trener Marko Isaković, Cvetkovićev pomoćnik u reprezentaciji, preporuka je bila njegova, razgovarali smo, rekli su da će me zvati ako ja to želim i to je cijela priča. Zašto ne?

Zeljko Hajdinjak / CROPIX

Srebro na MI kao Hrvat

Jeste li razgovarali s Cvetkovićem, gdje vas vidi u toj priči? Nadamo se ne samo na Euru u Hrvatskoj i medijski?

- Vidi me na sredini napada, tu su još Šešum, Nenadić i Obradović i mislim da sam u tom krugu nešto drukčiji kao organizator igre i da mogu pružiti nešto što nedostaje. U stalnom smo kontaktu, a što će biti za konačni izbor, vidjet ćemo.

Od Hrvatske ste odustali?

- Ne mogu tako reći, prošao sam i kadetske i juniorske selekcije, igrao u generaciji Šprem, Marić, Stepančić, koja je bez mene, jer sam bio ozlijeđenm bila svjetski kadetski prvak, igrao sam na MI u Turskoj kada smo bili srebrni. Poslije toga nije me bilo, ne znam razloge, niti bilo koga za išta krivim. Jednostavno je bilo tako i zato kažem, ne želim halabuku oko ovoga. To je moj život, rukomet je moj posao, želim u tome biti bolji i to je sve. Nisam protiv nikoga.

Prošli ste zanimljiv put, Zagreb vam je pomogao da se vratite...

- Da, nakon Poreča sam bio u Francuskoj, Nantes, pa Nimes, odlazak iz jednog u drugi klub, pa ispadanje, ozljeda, dug oporavak. Zagreb je doista pomogao da se vratim. U Zagrebu sam, mogu reći, psihološki očvrsnuo i više s puno stvari ne razbijam glavu. Rumunjska je ispala pun pogodak u svakom pogledu, koliko će biti, koliko će trajati, ne znam, znam samo da se dobro osjećam, dobrom igram i to je to. Što se Zagreba tiče, stalno sam s dečkima u kontaktu, tu se ništa nije izgubilo. I neće.

I brat je lani bio u Zagrebu?

- Da, sada više nije u rukometu, prestao je, bavi se u Umagu nekim privatnim poslom.

Steaua teži starim danima slave.

Stvar osobnog izbora

- Dobri smo, prvi smo, sa mnom je Vegar iz Nexea, fina dobra momčad koju ćemo probati povući do vrha nakon dugo godina.

I dobro, Vujić nije ni prvi ni jedini koji se odlučio za drukčiju opciju. Možda je tek trenutak specifičniji, no mi smo imali Puca, Slovenci Rutenku, Červar, Obrvan i Raul bili su na klupi Makedonije, Šterbik je s mađarskom putovnicom branio i za Jugoslaviju i za Španjolsku, o katarskim primjerima da i ne govorimo... To je jednostavno postalo normalno i tako treba prihvatiti. Život je jedan, a sve drugo stvar je izbora. Nećemo glumiti sreću, dobro će nam doći Vujina priprema od nedavno, a Cvetkoviću tek poruka da se u Hrvatskoj u siječnju igra rukomet, makar ne sumnjamo da je sve što je rekao, rekao u sportskom smislu, dabome...