Razbijeni smo od Crne Gore. Da je Danska, pa hajde, ali od Crne Gore to nismo očekivali. A izgubili smo zasluženo. To nije sličilo ni na što. Jedna je stvar činjenica da imamo problema sa zarazom koronavirusom, ali to s pristupom utakmici protiv Crne Gore nije imalo baš nikakve veze. Nismo došli na utakmicu, prvi puta nakon Francuske na ovom Euru smo se sudarili s protivnikom koji ima i obranu i golmana, i šut i igru s crtom. Nema puno za rotaciju, ali je postavljena jako ozbiljno i pokazala nam je kako to izgleda na terenu.
Barem smo se trebali potući, pa pasti hrabro, a mi smo pali bez pravog faula, bez ispaljenog metka. To nije bila Hrvatska na koju smo navikli, na koju smo samo nekoliko dana protiv Srbije uz sve realne probleme bili ponosni. Zašto se dogodilo, oni će morati dati sami sebi odgovore, inače nas čaka jako težak drugi krug natjecanja u kojem se nemamo čemu dobrom nadati.
Obrana bez faula, raspucavaju se Branko Vujović, Čavor i Ševaljević, onda malo spuste Grboviću na crtu, pa malo obrana doda Simić, pa nam pokažu kako i s duplim isključenjem glavnog obrambenog igrača obrana može izgledati dobro, kada znaš što želiš i čemu težiš. Dva dana su bila pauze, a nama je svaka minuta dragocjena da se netko novi ne razboli. Previše smo gledali na to, punili tim kako se uopće moglo, a ne onako kako je trebalo biti.
Sigurno da takvi porazi ne nose dobro ni mladim igračima kada je u pitanju iskustvo, jer stjecanje iskustva te vrste nikako nam ne treba. Moramo se skockati i zaigrati s puno više volje, a kako će to sve završiti samo zvijezde znaju, jer kada ti dolazi nakon poraza od Crne Gore Danska onda moraš biti jako oprezan. Ovih minus 6 protiv Crne Gore protiv Danske vrijedi barem...
Vi odgovorite, a mi se nadamo da će se Hrvatska uz sve probleme ipak pokrenuti. To je minimum koji od nje očekujemo.