Denis Buntić optimističan uoči Danske: 'Uz malo sreće i zdravlja možemo do zlata'

Hrvatski rukometaši odradili su prva tri dana završnog dijela priprema uoči odlaska na Europsko prvenstvo u Danskoj. Svih 19 igrača koji konkuriraju za 16 mjesta u zrakoplovu za Kopenhagen u odličnoj su formi uoči dviju pripremnih utakmica protv Tunisa koje su zadnja konkretna priprema za veliko natjecanje. Sead Hasanefendić ‘preparirao’ je svoju ‘divlju’ momčad za nešto blaže izdanje nego što je uobičajeno da se spriječe nepotrebne ozljede koje bi osakatile ‘paklene’ za Europsko prvenstvo ili za nastup na Afričkom kupu nacija.

Imperativa nema

Izbornik Slavko Goluža utakmicu s Hasanefendićevim pulenima ne shvaća previše ozbiljno i pred svoje igrače ne postavlja posebni imperativ pobjede u utakmicama koje se u Umagu igraju u nedjelju i ponedjeljak:

- Nikakvih imperativa nema, ove su utakmice protiv Tunisa samo provjere protiv suparnika koji nam može postaviti dobar ‘standard’. Nakon njih ćemo nešto više znati, no ishodi uopće nisu važni. Neki drugi igraju. Važnije je ono što dolazi nakon toga u zadnjih tjedan dana priprema. Uoči Tunisa trenirali smo jakim intenzitetom dvaput dnevno, a nakon ponedjeljka trenirat ćemo u smanjenim vremenskim terminima, no pojačat ćemo intenzitet treninga. Više ćemo se baviti analizom suparnika i naše igre te taktikom koju ćemo primjenjivati u Danskoj - kratko je završni dio priprema i utakmice s Tunisom najavio izbornik Slavko Goluža.

Treba nam i sreća

Kao i na svim velikim natjecanjima još od EP-a u Norveškoj 2008., na poziciji desnog vanjskog igrat će Denis Buntić, zajedno s Markom Kopljarom. Nakon odlaska Petra Metličića koji je godinama bio stup igre reprezentacije, dvojbe na toj poziciji uopće nema. Buntić je prenio ukupne pozitivne dojmove s priprema:

- Na sreću, nemamo nikakvih većih problema sa zdravljem. Ako ovako nastavimo, do odlaska u Dansku bit ćemo u najboljem izdanju...

Pouzdani i standardni reprezentativac izrekao je nešto što u momčadi u pravilu izbjegavaju otvoreno govoriti:

- Bude li malo sreće, a ponajprije zdravlja, u Danskoj nam se može ostvariti san i ono što nismo uspjeli na posljednjih nekoliko velikih natjecanja. Dovoljno smo jaki i možemo osvojiti zlatno odličje...

Ne treba to nikome posebno naglašavati, zlatni su naši rukometaši zadnji put bili u Ateni danas već davne 2004. godine. Uvijek u vrhu, nakon četiri uzastopna zlata, a zatim i tri uzastopne bronce,možda je stvarno došlo vrijeme i za prvo europsko zlato - jedino koje našim rukometašima nedostaje...