Luka Šebetić je hrvatski reprezentativac, igrač ukrajinskog Motora iz Zaporožja koji igra Ligu prvaka. U Ukrajini se događaju strašne stvari, a Luka je nažalost svjedok istih i riječi jednog sportaša doista zvuče potresno i žalosno. Tamo gdje je trebao naći svoj mir i zadovoljstvo, naišao je na probleme koje nije mogao ni sanjati u XXI. stoljeću.
- Živa glava je u pitanju. Rekli su nam neki sastanak u klubu u petak, kao neki dogovor za dalje, ali nikome nije do sastanka tako da nitko nije ni pomislio otići. Ljudi spašavaju žive glave, obitelji, ovdje se puca i ne izgleda nimalo dobro. Glava je u torbi doslovno.
To kako je ušao u dramu je isto posebna priča.
- Dakle, igrali smo u Kielcu Ligu prvaka, vraćali smo se doma i negdje iznad Zaporožja, prije nego ćemo se spustiti, jednostavno su se ugasila svjetla na aerodromu. Jedino što je bilo moguće u tom trenutku je okrenuti avion i krenuti u Kijev. Kada smo sletjeli tamo, za pet minuta je Putin objavio rat Ukrajini i u sljedećih deset minuta sve se zamračilo, aerodrom je evakuiran, a mi smo doslovno bili na ulici s torbama. Zračni promet ne postoji, klub je tražio bus ne bismo li se probili do Zaporožja, ali Kijev je blokiran, Zaporožje isto, i jako je veliki problem bio uopće stići izvan njegovih granica. Nakon puno vremena smo uspjeli, došli smo do Zaporožja u noći idući dan i i onda bez odmora odmah krenuli spašavati obitelji, spašavati stvari, jer su u međuvremenu najavili i raketiranje Zaporožja. Morali smo biti brzi.
I onda.
- Ništa, sjeli smo u tri auta, samnom kompletna obitelj, ispred mene Malasinskas i Bokan, iza mene Molina i krenuli smo prema izlasku iz Ukrajine, ali to je jako teško, jer ratno je stanje, sve je zablokirano i sve izgleda poprilično dramatično. Kako ćemo uspjeti, hoćemo li uopće uspjeti, ne znam, vjerujem da hoćemo. Svi vjerujemo.
Što s onim da ćete utakmice igrati u Prešovu?
- Ma ništa to, ovdje je u pitanju živa glava i nitko uopće ne razmišlja o rukometu. Domaći igrači uz to imaju i zabranu napuštanja Ukrajine, tako da ne vjerujem da ćemo uopće igrati bili što do daljnjeg. Nisam ovo ni u snu očekivao, makar se kuhalo, makar se tamo na istoku već duže događaju problemi. Izgleda sve jako loše i jako smo zabrinuti – zaključio je Luka dok je veza trajno pucala, što nije nimalo čudno, da bi na kraju skroz pukla.
Šebetić je na početku ove sezone iz francskog Tremblaya u potrazi za prilikom izabrao dolazak u ambiciozni ukrajinski Motor koji je skupio respektabilnu momčad i pokazao jako puno, ali eto rat ga je zaustavio u dobrim namjerama i pitanje što će se u skoroj budućnosti sa svim tim odličnim igračima uopće događati. U Zaporožje je poveo i obitelj koja se vremenom pojačala i to priču čini još težom. Potsjetimo, Motor ima igrača iz Hrvatske, Španjolske, Litve, Bjelorusije, a ima i Rusa Vasiljeva. Stvarno tužna priča o sportu i sportašima. Živa glava je prioritet, apsolutno. Sudbina je htjela da baš Ukrajina bude vjerojatni naš protivnik u kvalifikacijama za SP, ali čini se da od te priče neće biti ništa, makar se ista treba dogoditi tek u travnju. Prije nam se čini da bi mogli doći Finci… Ali, koga uopće još u tom cijelom ludilu zanima takav rukomet.