Duvnjak i Horvat oduševili prepunu Arenu, Hrvatska zasjela na vrh skupine!

Hrvatska je ponovo prva u skupini 4. Minus 2 iz Veszprema je nedoknađen i kvalifikacije za Dansku ponovo imamo pod kontrolom. Broj 1 ne bi trebao biti upitan, doma protiv Latvije i u Slovačkoj samo treba potvrditi dobar posao koji je učinjen s dosta muke. Nije bilo daha za onaj naš rukomet sa OI ili sa SP. No, bilo je dosta. Mađari nisu bilo tko, a za razliku od kvalifikacija za EP u Austriji sada smo u dvoboju bolji od njih.

Slavko Goluža prije nego je spomenuo utakmicu, spomenuo je navijače.

- Prvo, njima zahvaljujem, jer su došli i ponijeli nas do pobjede. S njima nam je bilo lakše.

A onda se okrenuo utakmici, bez detaljiziranja.

- Utakmica je bila jako teška za nas. U dva dana putovanje, izgubljena noć, dvije utakmice i to se osjetilo na našoj igri u drugom poluvremenu. Krenuli smo agresivno, stekli prednost i s rotacijama smo nastojali zadržati ritam. Obrana je bila puno bolja nego napad, ali velikim htijenjem, zalaganjem, izvukli smo se iz problema - rekao je Goluža.

Bila je sasvim drugačija Hrvatska nego prije četiri dana u Vespremu. Vidjelo se od prvog napada, od prve obrane. Bili smo žestoki, konkretni, išlo se na glavu, čim je Duvnjak prvu proletio kroz mađarsku obranu, bilo je jasno da Mađarima neće biti lako.

Hrvatska je igrala nešto drugačije nego u Veszpremu. Bez Gojuna i Bičanića trebalo je čuvati dah, jer lovili smo prednost. Zato su u 6-0 u startu krenuli Vuković i Musa, a u napadu su ih mijenjali Lacković i Vori. I ta obrana bila je sjajna, iz nje smo poveli 5:0 i mađarski izbornik morao je to hitno zaustavljati time outom. Naravno, kada je obrana sjajna, Mirko Alilović je briljatan i u tom prvom dijelu skupio je čak 12 obrana čime ej potpuno zasjenio mađarskog kolegu Miklera. Igrali smo odlično, strpljivo u napadu, toliko dobro da su nakon 20 minuta u jednom trenutku na klupi bili sva trojica iz Hamburga i Kopljar. Bilo je to na sedam razlike, onda smo malo pali, očekivano, jer obrana više nije mogla biti tako savršena, pa se vratio Duvnjak i vratio stvari tamo gdje su realne bile.

Jedina namjera Mađara bila je igrati dug napad, dok se naša obrana ne umori, da nas uspore, no ovaj puta to nije išlo glatko. Makar su im u dosta navrata Rusi gledali kroz prste zbog pasivne igre (zbog toga što nisu digli ruku na vrijeme nastradao je Drago Vuković, dobio čisti šut u glavu, no na sreću pridigao se i rumen nastavio igrati kao da ništa nije bilo), nisu ni to Mađari izdržali. Čak su nam i dva gola suci oduzeli nakon briljantne kontre Horvata i mini cepelina Lackovića i Ninčevića, da nisu bilo bi i +8 u poluvremenu, no Rusi su dokazali da ne osjećaju rukomet. I nakon onih Norvežana ćemo reći - nemaju pojma.

Gubili su Mađari lopte, naša igra je išla kako treba, makar je moglo biti i boljih polukontri. Bili smo na +7 i to je izgledalo jako dobro. Nezadrživi Duvnjak, nesavladivi Alilović nosili su nas do visoke prednosti u poluvremenu.

Drugi dio bio je nešto sporiji i manje agresivan, očito nismo u ovom trenutku sa snagom u dobroj fazi. Mađari su nas stiskali stizali do -5, ali nije im išlo bolje. Malo nam je obrana padala, a s njom i ritam igre. Prelako smo primali pogotke, posebno se proslavio mladi Bence kojeg u prvom susretu uopće nije ni bilo. Čim je stao Duvnjak, čim je stala obrana, stao je i Mirko i Hrvatska više nije izgledala tako dominantno kao u prvom dijelu. No, bilo je važno biti na više od 2 razlike, sve ostalo bila je nagrada. Mirko Alilović je malo podigao ritam pred kraj, pa smo ipak ušli u mirnu završnicu na radost Arene. Mađari su se približili, daha je nestalo, ali je posao napravljen, to je ipak najvažnije.