Hrvatska reprezentacija transferirala se u utorak u Budimpeštu gdje ih čekaju četiri nove utakmice u kojima će se pokušati ugurati među četiri najbolje i raspodjelu medalja. I to se čudo nekako može dogoditi, no šanse su nam uvelike umanjene jer u redovima reprezentacije nema našeg "alfe i omege" Domagoja Duvnjaka bez kojeg je reprezentacija doslovno bila nezamisliva u posljednjih zamalo desetljeće i pol nakon što je pvi put nastupio na SP-u u Njemačkoj 2007. Neprelazan u obrani, pravi ekspert, napadač s maštovitim arsenalom udaraca i rješenja u napadu, već je godinama u svjetskom vrhu. Još otkad je bio u Zagrebu, zatim pet godina u Hamburgu u koji je otišao u tada rekordnom točno milijunskom transeru i onda od 2014. u Kielu. Sa spomenutim je klubovima 2013. i 2020. uzeo Ligu prvaka, a s reprezentacijom četiri srebra i četiru bronce na olimpijskim turnirima, svjetskim i europskim prvenstvima. Nažalost, zlato još nema, nema ga hrvatski rukomet od sada već davne Atene 2004.
Tijekom priprema Duvnjak je bio u momčadi, protiv Slovenije postao je najbolji strijelac Hrvatske u povijesti, postigao je 720 pogodaka i na vječnoj listi pretekao Mirzu Džombu (719). Za to su Duletu trebale 223 utakmice. S 33 godine na leđima Duvnjak lovi još jedan rekord, onaj Slavka Goluže koji ima čak 256 nastupa (Vori 254). Nažalost, Dule se na ovom EP-u neće približiti tom dosegu, pitanje je hoće li uopće zaigrati u Budimpešti. Dapače, malo je vjerojatno iako je preležao koronu. Virus ga je ipak udaljio od toga jer za vrijeme izolacije nije mogao medicinski tretirati problem s leđima koji vuče već neko vrijeme. Tijekom izolacije stvar se samo dodatno pokvarila i na EP-u će ga, čini se do kraja trunira "glumiti" Luka Cindrić, Tin Lučin i Ante Gadža. Naravno, pod uvjetom da i oni ne padnu pred nasrtajima dosadnog virusa. Valjda neće.
Što i kako zapravo opisati koliko on nedostaje Horvatu i njegovim koncepcijama?! Službeno najbolji igrač svijeta i svih ovih godina jedan iz samog vrha bio je strah i trepet protivnicima, uz jednu olimpijsku broncu (London 2012.) i tri svjetske medalja, Dule je upravo na EP-ima osvojio najviše - čak pet medalja (srebro u Norveškoj 2008. i Austriji 2010., zatim dvije bronce u Srbiji 2012. i Poljskoj 2016., pa ponovno srebro na prošlom EP-u u Austriji, Norveškoj i Švedskoj 2020. Većinu od njih iznijela su njegova nepoderiva pleća. Baš ta su pleća sada zakazala.
- Čekali bismo Duvnjaka do sudnjeg dana, no njegova su leđa stvarno dosta stradala tijekom tog perioda izolacije, rekao je izbornik Horvat ne mogavši decidirano reći može li računati na njega. On bio volio, no vjerojatno je to uzaludna nada. No, Cindrić i mladi Lučin, ali i Gadža, zasad rade dobar posao i pokrivaju njegov izostanak.
Ivanu Čupiću, trenutačnom nositelju kapetanske trake, Domagoj također nedostaje.
- To što je bilo s Cindrićem i Duvnjakon dosta nas je poremetilo. Naravno da se nadamo se da i on nakon Cindrića nekako dođe i pomogne...
- Nažalost, kratko je komentirao reprezentativni liječnik dr. Tomislav Kukin...Napretka očito nema, no ne treba začuditi ako Duvnjak dođe u Mađarsku, dobrodošao bi i s jednom rukom i jednom nogom...
Ako i ne bude mogao, a to je sve izglednije, zlato koje mu nedostaje u bogatoj riznici moći će tražiti u još nekoliko navrata. Izgledno je da će se oprostiti na domaćem SP-u u Hrvatskoj 2025., a u međuvremenu će, bude li sve u redu, imati priliku za to na SP-u 2023. u u Švedskoj i Poljskoj, na EP-u 2024. u Njemačkoj, kao i na OI 2024. u Parizu. Još četiri prilike, kad je već propala ova prva...