HRVATSKA - CRNA GORA 32-19 HRVATSKA: Stevanović (0+1), Šego (8); Mihić, Marić 1, Stepančić 2, Horvat 6 (3), Karačić 4, Božić-Pavletić 1, Blažević, Štrlek 6, Mamić, Cindrić 5, Kozina 3, Vranković 2, Bičanić, Pavlović 2. CRNA GORA: Mijušković (7), Mihaljević; Perišić 1, Popović 1, Ćavor 2, Lazović 2, Pejović, Radović 1, M. Vujović 1, Radojević, S. Vujović 1, Ševaljević 2, Božović 3, Lasica, Anđelić 1, Grbović 4.
Sjajno ozračje u osječkom Gradskom vrtu koji je bio skoro ispunjen do posljednjeg mjesta. Hrvatska nosi velikih plus 13 na uzvrat u Crnu Goru i blizu je nastupu na SP u Danskoj i Njemačkoj 2019. Ustvari, gotovo je to, pod uvjetom da krivo ne shvate. Jednoj novoj momčadi, trebalo je vremena da se prepozna, polovi, no kada se polovila vidjelo se da tu ima kvalitete za ozbiljne stvari. Ostalo treba nastaviti nadograđivati.
Cijela filozofija je srce. Tko bi rekao da će nakon 8:8 i time outa u 19. minuti Hrvatska na poluvremenu imati čak 7 golova razlike. A sve je ustvari vrlo jednostavno. Onog trenutka kada smo počeli igrati obranu, tu je bio kraj Crne Gore. Dotad su svi gledali u vratare koji nisu obranili ništa, a onda se probudio s obranom i Šego, skupi 5 obrana u 10 minuta, krenule su kontre, u polunkontri se išlo na glavi u i Gradski vrt je na nogama dočekao kraj prvih 30 minuta.
Hrvatska je počela rekli bismo u standardnoj postavi u kojoj je novost bio obrambeni specijalist Blažević. Uz njega je u 6-0 bio Mamić, Cindrić je izlazio za obranu i sve je izgledalo rutinski. Nismo napravili pravi faul u obrani, a bez toga šuterski odlična Crma Gora je djelovala lakše i sve je išlo na njen mlin. Probali smo u istom sastavu i 5-1 s Marićem, ali nije ni to išlo, jer jednostavno kasnili smo, nije bilo pravog kontakta, vratari su bili bespomoćni, a ona koja im je ušla a nije trebala vidjela se jače nego što bi stvarno trebala.
I onda smo promijenili obranu, prvo je Vranković zamijenio Stepančića, pa je Pavlović došao na prednjeg, pa je Kozina zamijenio Mamića i počelo je kako je trebalo početi ne nakon 20 minuta nego od prve. Bili smo na ruci protivnika, nismo im dalo da dišu i u deset zadnjih minuta prvog dijla oni su zabili 2, a mi čak 9 pogodaka. No, eto, valjda smo se uvjerili u neke stvari konačno. Bez obrane to ne ide, koliko god nekad lijepo zvuči…
Napadu se nema što prigovoriti. Protiv crnogorskih 5-1 išao je ok, bilo je možda malo sporije u kretanju, ali je bilo učinkoviti koliko god nam je Mijušković problema sa četiri obrane u startu donio. No, on je pao, mi smo nastavilli napadački ritam, pojačali kretanja, utrčavanja i sve je izgledalo znatno bolje.
I nastavak je krenuo istim ritmom usprkos isključenju Blaževića u startu. Čak i uz činjenicu da je bilo teško mijenjati Kozinu za obranu na daljoj strani, ali su to odradili Karačić i Mamić, pa Crnogorcima nije bilo nimalo lako uz tako borbenu Hrvatsku. Već nakon sedam minuta Đukić je zvao time out na -9, bilo mu je jasno u što bi se takva igra mogla pretvoriti.
Fenomenalan šut Karačića doveo nas je na 22:12 u 39. minuti. Jak ritam natjerao nas je u velikoj sparini na promjene, pa je malo posustala obrana, ali ne i napad koji je držao posatvljenih +12 jako dobro. Crnogorci su pokušali flaster na Cindriću, ali bio je to preveliki rizik za ohrabrene naše napadače kojima Mijušković više nije obranio ništa nakon početne četiri. I onda kada te ide, ide. Uđe Stevanović pa obrani penal. Crnogorci su se predali, nisu te večeri imali baš nikakve šanse. Hrvatska je dominirala, zasluženo pobijedila i sigurno će igrati na SP u siječnju. Kontinuitet će se nastaviti, a s njim će doći i nova šansa…
Neće nam biti vruće u Crnoj Gori, koja je inače vruć teren. No, ne smijemo prestati biti ozbiljni, baš nam dobro stoji!