Jutro nakon još jednog ostvarenog sna prošlo je u znaku putovanja iz Koldinga prema Herningu u kojem će naše cure igrati za medalje. Nenad Šoštarić je imao neke želje, u svezi tog dana, ali se u danskim postavljenim okvirima one jednostavno ne ostvaruju. Nismo još takvi autoriteti, ali polako...
- Namjestili su nam trening u 13 sati, što naravno nakon utakmice dan ranije ne dolazi u obzir. Molio sam da nas puste u šetnju nakon ručka i to su glatko odbili, makar je Herning mjesto na kojem ima svega osim gužve. Dali su nam ako hoćemo šetati, da to učinimo u četvrtak ili na dan utakmice. Razumijem brigu, ali ovo je ipak malo pretjerivanje. Nisam siguran da bi Norveškoj to odbili, ali dobro i mi smo tek krenuli na taj put.
Utakmica za predavanje
Utakmica s Njemačkom je bila za knjige?
- Je, i moram reći da ću gdje god budem išao držati predavanja tu snimku imati sa sobom. Mi 26 minuta nismo primili gol, mi smo primili 12 golova iz igre cijelu utakmicu. Nije nam bilo lako, jer su Njemice nametnule brutalnu igru, ali cure su vratile stostruko. To je nešto fenomenalno.
Još je Tea Pijević radila što je radila na golu, imala je opet svoj “show”.
Zna se tko je Francuska
- Tea je u životu prolazila dobru školu, čekala, bila druga, sazrijevala. Bio sam joj trener dugo, koliko puta je samo došla pitati što ne valja i zašto ne brani više. A nije to nikad bilo upitno. I zato kažem da je ona svaki trenutak koji sada živi apsolutno zaslužila.
Koliko ste ponosni?
- Jako, da smo stvarali takav ekipu i takvu atmosferu. Usprkos koroni, netreniranju mnogih koliko je predviđeno za izlazak na ovakvu scenu, mi eto nastavljamo sanjati svoj san. Sada smo u polufinalu, nitko nas tu nije ni sanjao. Kada se samo sjetim što su i kako Mađari podcjenjivački pisali o nama prije prvenstva, a gledam ih jučer u hotelu one i Njemice slave oproštajku s Eurom, a toliko su uložili, nisu štedjeli... Nikad ne smiješ biti takav.
Sad idemo po medalju?
- U polufinalu smo, a kada smo tu onda znači da ćemo sigurno pokušati sve. Moram reći da se među posljednja četiri nalaze tri iskusne, super-ekipe. Norveška koja se ovdje postavila kao apsolutno nedodirljiva, Danska koja je domaćin i na golu ima fenomenalnu Sandru Toft, koja je protiv Rusije imala 50 posto obrana, i Francuska naravno, koja je aktualni europski prvak koja igra moćan rukomet i koja uz Norvešku jedina još ovdje nije izgubila.
O Francuskinjama iz prve ruke?
- Bili smo s njima u skupini za plasman na Euro, ali nismo odigrali zbog korone nijednu utakmicu. Dobro ih poznajem, naravno, jer su to velikim dijelu igračice iz vrlo jake Francuske lige iz koje Metz i Brest igraju Ligu prvaka. Olivier Krumbholz tu ekipu je stvorio odavno, sada ga odlično nadopunjuje i one su stalno u vrhu. Obrana i vratarke su najjači dio ekipe, imaju tri fantastične golmanice Darleux, Glauser, Leynaud, glavne igračice su Kanor, Zaadi, Nze Minko, tu su iskusna Dembele na krilu, pa isto tako iskusna Lacrabere na desnom vanjskom koja sada ima odličnu pomoć u mladoj Sercien koja igra u ljubljanskom Krimu. Zna se u svijetu rukometa tko je Francuska.
Samo da budemo svoji
Ali čini se i tko je Hrvatska?
- Pa, eto mi smo tu novi, želimo ostati, dat ćemo baš sve da odemo do još jednog čuda. Nakon svega viđenog morate biti optimist. Imama par problema s koljenima, s Teinim prstom, ali naši fizioterapeuti i liječnička služna rade ovdje zaista vrhunski posao.
Znam da ste vjerovali u ovo?
- Kada radiš i znaš kako radiš moraš vjerovati. Nećemo reći da ćemo biti sigurni, jer to nisam govorio nijednom od početka. Idemo utakmicu po utakmicu, imamo još dvije i želim da budemo svoji. To je sve - zaključio je Nenad Šoštarić.