Hrvati stvarno nemaju sreće s koronom na Euru: I najbolji na svijetu se zarazili i vraćaju se u Hrvatsku!

Hrvatski su rukometaši, ima već nekoliko dana, ostali bez plasmana u polufinale EP-a. Tek drugi put u posljednjih 10 izdanja turnira (nisu to uspjeli niti doma 2018.). Postojala je još jedna prilika da netko iz Hrvatske sudjeluje na tom završnom turniru četiriju najboljih u raspodjeli medalja, u polufinalu i finalu, no i ona je propala.

"Nažalost, stigao je ‘game over‘, nakon jedne utakmice stiglo nas je ono ‘nije pitanje hoćeš li je dobiti, već kad ćeš je dobiti‘. Nakon sedam dana izolacije i sveukupno napravljenih ‘deset‘ koraka po sobi, vrijeme je za ‘country roads, take me home‘. Još jedno nezaboravno iskustvo, još jedno prvenstvo iza nas. Sve pripreme, sve metode, sve psihologije padaju u vodu kad se pojavi rezultat - ‘positive‘, ali tako je kako je. Bit će utakmica, prvenstava, ma bit će svega - samo da je zdravlja..."

Poruku takvog pomalo poetskog sadržaja "postao" je na društvenim mrežama naš sudac Boris Milošević, partner Matije Gubice, član dvojca koji je na svoj način proslavio hrvatski rukomet:

- Eto, prošlo je i to iskustvo, ne baš najljepše, no i to je život. Nakon utakmice između Švedske i Češke bili smo pozitivni, nije ni čudo u tim uvjetima kada su svi počeli "padati". Sudili smo ukupno samo dvije utakmice, čekali što će se dogoditi. Izolacija je prošla, sad iz Bratislave idemo u Budimpeštu i pravac doma.

Čekali su iz EHF-a Borisov i Matijin povratak iz pozitive, to se i dogodilo, ali su i njih dvojica ispali fer i korektni:

- Nisam siguran bi li bilo dobro da smo ostali. Više od tjedan dana nismo trenirali, nismo se dugo micali iz soba. Lošija kondicija, tko zna što je moglo ostati kao posljedica korone. Da se srušim u 40. minuti neke "run&gun" utakmice u polufinalu ili finalu, to nikako ne bi imalo smisla, pa smo "odustali". Bolje je tako, bit će još puno velikih utakmica.

Bit će, kao što ih je već puno bilo. Sudili su njih dvojica na šest izdanja SP-a, pet puta na EP-ima, na OI u Londonu. Jedini su na svijetu koji su na SP-u - i to dvaput, na ženskom 2011. i muškom 2019. - sudili i polufinale i finale. Nitko to drugi nije.

- Nismo propustili nijedno veliko natjecanje od našeg SP-a u Hrvatskoj 2009. dosad, sudili smo na svim velikim natjecanjima, toliko puta na Final Fouru Lige prvaka. Nismo bili samo na OI u Riju 2016. i sada u Tokiju 2021., kad nas je izbacila - pogađate - korona. Sudili smo sva velika finala osim na olimpijskom turniru, javio se Milošević iz Slovačke.

Kao što stoji na službenoj stranici Matije Gubice - "Handball is where we live, life is just a place where we spend time between games". Da, život je Gubici i Miloševiću samo međuprostor između rukometa. Sudit će oni još mnogo velikih utakmica. Nadamo se što manje polufinala i finala na velikim natjecanjima, jer bi to značilo da su naši rukometaši u njima.

Otišli su doma Gubica i Milošević, otići će s hrvatskom reprezentacijom u četvrtak i hrvatski novinari. Ipak, ostat će na poprištu EP-a u Budimpešti jedna naša mlada dama. To je Nika Aurora Ključarić, jedina volonterka na EP-u iz Hrvatske. Sreli smo je u tom svojstvu 2020. na EP-u u Austriji i Švedskoj, bila je prije toga i na našem EP-u u Hrvatskoj, sad je opet ovdje. Osim što volontira na EP-u, kombinirano izvještava za jedan naš portal i grabi prema svijetu novinarstva.

- Volim rukomet, volontiram na natjecanjima kad god mogu. Jedina sam iz Hrvatske, a malo ih je i iz drugih zemalja. Kolege su mi uglavnom Mađari. Ovaj put, tu sam i u svojstvu reporterke...