Kako “maže” Dora Krsnik! Žestoko, ne štedi ni sebe ni protivnice. Stoiljković posljednjih 15 minuta nije vidjela gol, a pale su i Hafra i Abbingh, iznimno cijenje igračice u rukometnom svijetu. Dora Krsnik jedna je od naših najiskusnijih igračica, a samo joj je 28 godina. Prošla je svašta u karijeri, nije joj prvi puta da je na velikom natjecanju, bila je već na tri, ali prvi puta to nije trauma.
Kako ste nakon maksimalnog učinka u prvom krugu?
- Ponosno, sretno i zadovoljno, ali pomalo i umorno, i psihički i fizički. Nije lako, ali nas drži raspoloženje. I sada su nam umjesto da igramo u subotu rekli da igramo u četvrtak, ali i to ćemo nekako složiti, makar je bilo dobro saznanje da malo nakon prvog kruga možemo predahnuti. No, eto nećemo puno.
Protiv Srbije je bilo teško...
- Baš je bila borba, nije bila igra. Nismo dobro odigrali, bila je to naša najlošija utakmica, ali je ponovo naša borbenost i strašna volja odigrala svoje. Znale smo da će igrati flaster na Ćamili Mičijević, spremale smo se za to, dugo smo išle u sredinu, ali kada smo ih razvukle sve je profunkcioniralo.
Jeste li vjerovale u ovako nešto?
- Nismo baš... Ajde da smo dobili jednu, ali onda dobijemo i drugu i treću, a za ovu ekipu bez iskustva te vrste to je strašan uspjeh, probijanje nekih granica.
Dnevni boravak u hodniku
Bila ste dio reprezentacije i prije. Koja je razlika danas?
- Iskreno, prvi put smo osjetile pravu atmosferu. Uvijek ti je žao da nekog nema, ali ove koje smo tu pričat će se još dugo o toj atmosferi. Jednostavno, kliknule smo. Kako to izgleda na terenu? Recimo, Ćamila u obrani kaže “pusti je, tu sam” i ja znam da ja to tako. To je tim, kad vjerujemo jedna u drugu. Nemamo mi iskustvo, ali jednostavno smo kliknule.
I na terenu i izvan?
- Sve smo skupa, u našem hodniku je dnevni boravak. Družimo se, razgovaramo, ne uvijek o rukometu. Dobro društvo baš.
Ne daju vam van?
- To nije dobro, ali je tako. Udahnemo zrak između autobusa i hotela.
Konačno ste dočekali svojih pet minuta u nacionalnom dresu?
- Sretna sam zbog toga. Meni je uvijek lijepo biti dio reprezentacije. Zadovoljna sam karijerom, jer sam provela sam lijepe godine u Lokomotivi, Podravki, Krimu i sada uživam u Marseilleu, klubu u koji sam došla kada je bio Druga liga, a sada je Prva i ima već jednu pobjedu ove sezone. Volim igrati rukomet, dosad nisam stala, makar je bilo i loših trenutaka. Zasićenja sam uvijek riješila promjenom sredine i to bi bilo to.
Ovo vam je treći Euro?
- Da, ali nisam još bila na Svjetskom prvenstvu, a to mi je velika želja i nadam se da ćemo biti tamo dogodine u Španjolskoj. I naravno na OI u Parizu 2024. jer to nam je neki cilj. Ova luda ekipa može svašta napraviti.
Tandem Krsnik - Ježić
Tko vas je učio igrati obranu?
- Prvo sam u Lokomotivi sa Šoštarićem radila na halfu, Mrđen mi je puno pomogao u Podravki, a to što je bilo najbolje je što su vjerovali u mene. Volim igrati obranu, volim igrati da zaustavim igrača, čak više nego napad. Golovi su mi bili manje bitni, ali krenulo je i to protiv Srbije.
Osjećate li se starijom u ekipi?
- Ne, nema kod nas mladi i stari, sve smo iste, bodrimo se. Recimo, kada mala Josipa Mamić igra i zabija, kada Šimara zabija to je najbolje od svega i to sve govori o nama.
Samo rukomet?
- Daj Bože, završila sam radiološku tehnologiju, idem za rukometnog trenera, ali čime ću se baviti u životu, stvarno ne znam. Zasad me rukomet okupira, ne razmišljam o drugom.
Rumunjke nas čekaju danas?
- S Rumunjkama sam igrala u Švedskoj, izgubile smo sa Penezić, Bašić u jakom sastavu. Dakle, bit će teško. Neagu vuče sve, ako nju riješimo, riješit ćemo i Rumunjsku.
Mi nekako ne sumnjamo da će tu tandem Krsnik - Ježić odraditi svoje.