Prvog dana Svjetskog prvenstva, Francuska je u porečkoj Žatiki doista suvereno došla do prve pobjede. U redu, nije baš bilo odveć dvojbi niti prije utakmice da neće trijumfirati jer suparnik je ipak bio Katar, no konačnih 18 razlike ili gotovo dvostruko više postignutih francuskih pogodaka od primljenih - 37:19 - doimlje se puno. Jako puno.

Međutim, nije to izazvalo nikakvu uzbunu, pretjeranu nervozu u redovima poraženih...

- Ja sam i prije početka Svjetskog prvenstva rekao da nama turnir počinje 16. siječnja ili od drugog kola. Ova s Francuzima nam je poslužila da je odradimo, sačuvamo neke igrače, da se nitko ne ozlijedi jer imamo momčad s puno igrača u ozbiljnim godinama, pa su skloni ozljedama. To nam je bio temelj na kojem smo ušli u SP - zbori Veselin Vujović, iskusni stručnjak koji od prošle godine vodi Katar.

Borba za prolaz s Kuvajtom

- Francuskoj je ovo isto prvo veliko natjecanje nakon Olimpijskih igara u Parizu na kojima su se okliznuli, da ne kažem baš i osramotili jer su vrlo velika bila očekivanja, nadanja. Svi su očekivali oproštaj Nikole Karabatića na najsjajniji način i medalju. Zato su oni sada igrali baš snažno, najjače, u najboljoj postavi. Da, rezultat je takav kakav jest, ali ponavljam meni je bilo najbitnije sačuvati momčad i onda protiv Austrije i Kuvajta odigrati dobro. U redu, malo sam ipak razočaran konačnim rezultatom, razlikom pogodaka. U krajnjem redu i igrači, oni uvjetno rečeno rezervisti, i oni su ušli opušteno umjesto da pokažu ono što bi trebali i zašto su ovdje. Znate što, na ovakvim natjecanjima je osnova svega što prije zaboraviti utakmicu koja je prošla. Nema veze, pobijedili to ili izgubili. Ne vraćamo se na to jer to samo opterećuje momčad za ono što slijedi. Otvorili smo SP na loš način, ali tek je počelo. Osim toga, nije bitno kako otvorite, nego kako zatvorite, kako završite neki turnir. Pokušat ćemo zato protiv Austrije i Kuvajta odigrati najbolje što možemo. Mi bismo s jednom pobjedom u te dvije utakmice prošli u drugi krug, što je opet neko ispunjenje ambicija.

GORAN SEBELIC Cropix

Je li vas iznenadila u vašoj skupini pobjeda Austrije nad Kuvajtom, još k tome devet razlike? Nije bilo drame...

- Nije, taman posla. Rekao sam da su favoriti u našoj skupini apsolutno Francuska, onda Austrija dok će se Katar i Kuvajt boriti za prolazak u drugi krug. Iako je Austrija igrala bez Bilyka i Božovića koji su dosad bili njihovi nositelji igre, pokazali su da imaju kvalitetne igrače iz jednako takvih liga, da imaju dobru rotaciju. Jaki su na svim pozicijama, vrlo dobar vratar, pa srednji vanjski. Oni su djelovali jako uvjerljivi, ali bitno i protiv koga tako djeluješ. Kuvajt je nešto slično nama, Kataru. U drugom poluvremenu su Kuvajćani “nestali”.

Prvog dana u danskom Herningu, dva vrlo zanimljiva rezultata, svaki na svoj način. Danska je rezultatski “masakrirala” Alžir (47:22). Dobro, nije iznenađenje njihova uvjerljiva pobjeda, ali ipak - 25 razlike!? Drugi zanimljiv rezultat je pobjeda Italije nad Tunisom. Talijani su ipak relativna nepoznanica u rukometu.

Navijači iz Dohe u Poreču

- Danci su stroj. Njihova interpretacija rukometa je daleko ispred svih ostalih. Pa i ispred Francuza. Napravili su smjenu, nekoliko igrača je otišlo, prije svega Mikkel Hansen koji je bio jedan od najboljih na svijetu. No, sada su čini mi se na ta mjesta doveli još kvalitetnije igrače. Mislim da imaju trenutačno možda i najboljeg igrača na svijetu, Mathiasa Gidsela. On je čudo od igrača. Danci imaju jedan sistem godinama isti, s istim izbornikom. Podrška koju oni imaju u Danskoj je fantastična. Tamo je rukomet čini mi se i sport broj 1. Njihova pobjeda je jasno očekivana, iako dobro baš onolika razlika, to je izvanserijski. Posebno jer taj Alžir ipak nije baš, bez uvrede ikome, nije Gvineja. Što se Italije tiče, to me iznenadilo, ali pozitivno. Talijani su već nekoliko godina ozbiljna momčad. Oni su u kvalifikacijama izgubili od Španjolske samo jedan razlike i to u gostima, ali su pobijedili Srbiju i upravo su oni malo zakomplicirali stvari u toj kvalifikacijskoj skupini. No, i prije nekoliko godina, u kvalifikacijama su protiv Slovenije u Celju bili na pragu nevjerojatnog iznenađenja i pobjede ondje. Igraju jako dobar rukomet, ozbiljni su, dogodila im se i jako dobra generacija. Nije me iznenadila pobjeda Italije.

Malo bi se ipak vratili momčadi koju vi vodite. Gledali smo sraz s Francuzima, ali smo zamijetili i vaše čak navijače. Ljudi došli iz Dohe u Poreč na rukomet, nije baš uobičajeno. Kakav je u biti rukomet u toj državi? Istina, znamo da od nije baš od jučer, prije 10 godina su čak osvojili srebro na SP doma, no koliko tu ima nekog domaćeg temelja?

- Pa, oni to još uvijek, da tako kažem, održavaju umjetno na životu. Većina igrača ipak jesu naturalizirani, nisu rođeni Katarani. Međutim, čini mi se da su malo ipak zakasnili. Ne s naturalizacijom, već s tom nekom domaćom proizvodnjom. U ovoj sadašnjoj momčadi imam jako velik broj igrača koji su na zalasku karijere. Čak sedam, osam koji su stariji od 35 godina. Prvi put se susrećem s time da imam u momčadi više starih, nego mladih igrača. Najmlađi mi ima 26 godina. Vrlo je teško trenirati takvu reprezentaciju, izvući iz njih maksimum. Doha je inače 2030. domaćih Azijskih igara, te će oni sigurno nakon ovog Svjetskog prvenstva zauzeti novu strategiju. Kako će to biti, vidjet ćemo. Na meni kao izborniku je napraviti svoj posao najbolje što je moguće sada. Probat ćemo dobiti barem jednu utakmicu, onda ćemo vidjeti drugi krug.

Kako vam je raditi s tom momčadi, ali u usporedbi s europskim što klubovima ili reprezentacijama koje ste vodili? Što ih karakterizira? Jesu li poslušniji, discipliniraniji ili ne? Brže ili sporije usvajaju neke promjene?

- Uh, to je vrlo teško usporediti. Nevjerojatno teško. Europski igrači su naviknuti na drukčiji tretman, trenažni proces. Svakog vikenda igraju strahovito jaku, tešku utakmicu. U Kataru... Oni koji igraju domaću ligu, imaju jednu, dvije jake utakmice u sezoni. Treniraju jednom dnevno, čak neki vrlo često zapravo i ne treniraju. Svi redom imaju sjajne ugovore, ozbiljna primanja. Ozbiljne plaće imaju u klubovima, onda ih još plaća i nacionalni rukometni savez, reprezentativce. Dalje, svi su oni zaposleni, najčešće to jest fiktivno, ali i tamo primaju plaću. Jako dobru. Oni su onda nekako...

Shvaćamo, nisu “gladni”.

- Upravo to, “siti” su. Dalje, nemaju onaj domoljubni naboj kao mnoge druge, skoro sve druge europske reprezentacije. Budući da su naturalizirani, nisu izvorno Katarani kod njih onda ne pale one idemo za narod, za zastavu, za domovinu”. Kad sve to skupite, jako je teško biti izbornikom Katara. Dobro, osim financijski. To olakšava sve probleme, ha, ha.

S Porečom ste pretpostavljam zadovoljni? Na početku svakog velikog natjecanja, prvi dan, dva ponekad još poneka sitnica zašteka, dok sve ne legne na svoje mjesto...

- Ne, ne, sve je sjajno. Bili smo ovdje na pripremama prije Nove godine, i tada je bilo u redu, ali sada je dvorana ušminkana, podloga je tu, smještaj, hrana. Mediji domaći, hrvatski su nas također jako lijepo primili i nadam se, stvarno bih želio da ovaj naš lijepi početak u Hrvatskoj mi nastavimo. Drugim riječima, volio bih drugi krug u Varaždinu.

David Mandić

JONATHAN NACKSTRAND Afp

U trenutku razgovora s Veselinom Vujovićem, nekoliko sati uoči prve utakmice hrvatske reprezentacije na turniru, deplasirano je bilo pričati o nadanjima, igrama, očekivanjima, čak i o prijateljskim susretima koje je Hrvatska odigrala ranije. No, jedno je Vujović mogao prokomentirati. Sigurdssonov popis 18 igrača s naglaskom na otpalog Davida Mandića, odnosno njegov sada status igrača u pričuvi. Koliki je to po vama problem za Hrvatsku jer je reprezentacija ostala na samo jednom klasičnom lijevom krilu, Marinu Jeliniću?

- Ne znam što reći za Mandića. On je neprocjenjivo vrijedan igrač, uvijek motiviran, koji nikad nema rezervu. Mislim, sjajan je igrač, ali je prečesto u posljednje vrijeme ozlijeđen. To je činjenica. U posljednjih nekoliko sezona mislim da je više proveo izvan momčadi, nego na terenu. Možda je kolega Sigurdsson morao razmišljati o tome da bi se takvo što sada moglo opet dogoditi. I dogodilo se. Ostaje Jelinić, ali Hrvatska će to pokriti. Pogotovo što Hrvati nemaju razloga nešto se previše istrošiti u prve dvije utakmice na turniru, protiv Bahreina i Argentine. Hrvatskoj je najveći problem, odnosno ispit, nedjeljna utakmica protiv Egipta, pa da u drugi krug prenesu sva četiri boda. Poslije će imati Sloveniju i Island. Bilo bi jako komplicirano ako ne odu u drugi krug s četiri boda. Hrvatska je nepoznanica mislim za cijelu javnost jer igraju “toplo-hladno”, barem do početka Svjetskog prvenstva. Po meni, pravu sliku Hrvatske mi nećemo vidjeti kao što sam rekao čak ni u prva dva kola u skupini.

Drugim riječima, nedjelja je Dan istine, onda kada Hrvatska igra protiv Egipta?

- Tu će morati pokazati svoje pravo lice. Protiv momčadi s kojom sigurno neće imati pomoć, odnosno ne treba računati na moguću malu pomoć, “poguranac” sudaca. Ta će utakmica biti u fokusu, znamo ipak tko je predsjednik IHF-a - napominje Vujović.

Za slabije ili površnije pratitelje, to je već dugo Hassan Moustafa iz Egipta.

- Jasno, bit će pomoći s tribina, to je razumljivo, ali ne nešto drugo. Suci će biti korektni, 50-50 i to je nešto na što se također mora računati.