Došlo je ono doba godine kada u Hrvatskoj rukomet postaje sport kojeg svi prate - u srijedu počinje Svjetsko prvenstvo za rukometašice dok nas u siječnju dočekuje Europsko prvenstvo za rukometaše. Na njemu će sudjelovati i reprezentacija Crne Gore koju će s klupe voditi naš proslavljeni bivši rukometaš Vlado Šola.
- Zadovoljan sam s tim što smo se kvalificirali na Europsko prvenstvo. Moram reći da sam imao dobru situaciju jer je moj prethodnih Zoran Roganović napravio dobar posao i donio pobjede u nekim utakmicama. Sada smo imali tjedan dana priprema, složili smo kostur momčadi. Mislim da imamo dobru momčad - rekao nam je Šola u novom Sportcastu.
Crnogorci igraju u skupini s Islandom, Mađarskom i Srbijom. Po mnogima je to najteža skupina na prvenstvu.
- Moje mišljenje je da to nije najteža grupa. Za nas bilo kudikamo nezgodnije da smo upali u grupu A gdje su Francuska i Njemačka. Ovo je izjednačena grupa u kojoj svak svakoga može pobijediti. Ja svim tim reprezentacijama prepuštam ulogu favorita što je realno i objektivno, ali mislim da se sa svima možemo nositi.
Šola je s igračkom karijerom završio 2008., a tri godine kasnije se upustio u trenersku. Je li za vrijeme igračke mislio da će biti trener.
- Svi mi bježimo od toga jer znamo koliko je to teško. U tom trenutku kada sam mislio da neću biti trener bilo bi mi sto puta lakše nego sada. Danas je puno jednostavnije sve pratiti i puno jednostavnije ostaviti svoj trag, a taj javni prostor donosi dosta negativnosti jer svi ljudi misli da znaju više nego treneri. Nisam htio biti trener. Svašta sam nešto u životu radio, ali što god sam radio, vraćao sam se rukometu i onda sam odlučio da bi možda bilo OK da ipak budem trener.
Uz igračke, rukometne pripreme, treneri se moraju posvetiti i psihološkom dijelu pripreme. Je li to važnije sada, u Šolino trenersko vrijeme nego što je bilo nekada, u igračkom?
- Uvijek je psihološki element bio bitan, ali danas je teže jer danas u sportu ima puno više ‘maminih maza‘ nego prije. Nekad je to sve skupa bilo čvršće, okrutnije, danas je to ipak malo u baršunu.
U Sportcastu smo se dotakli mnogih rukometnih tema pa i onoj za ovaj sport uvijek aktualnoj, promjenama pravila kako bi se ovaj sport približio gledateljima.
- Rukomet generalno mora sam sa sobom i donijeti neke važne, ne kozmetičke odluke. Ljudi koji vode rukometnu politiku morali bi saslušati puls svih sudionika rukometa. Većina ljudi koji su u rukometu, igrači i trener, priželjkuje ograničeno vrijeme napada. To nikako da dođe, a mi se bavimo nekim drugim izmjenama pravila koje ne donose dobro rukometu.
Nastavno na ovu temu sjetili smo se riječi aktualnog trenera RK Zagreba Nenada Šoštarića koji je istaknuo da su na jednom seminaru svi trener bili za ograničenje napada, ali suci nisu dopustili da se to dogodi. Šola je imao kratak odgovor na to:
- Porazno za sve nas je da postoji udruženje sudaca u rukometu, ali ne postoji udruženje trenera. Možemo mi lajati na mjesec koliko hod hoćemo, ali dok nemamo svoje udruženje, nećemo ništa dobiti.
U Hrvatskoj svjedočimo padu snage rukometnih momčadi, ali i drugih sportova. Pitanje o uvjetima izazvalo je dugačak Šolin odgovor:
- Mi za sebe volimo reći da je Hrvatska zemlja sporta, ali to je najveća laž koju je netko prodao. Mi uopće nismo zemlja sporta, mi smo zemlja koja ima izuzetne rezultate u sportu u odnosu na ono što ulaže u sport. Mi smo zemlja koja je doživjela sport zdravo za gotovo, eksploatirali smo sport do krajnjih granica, a da ništa nismo vraćali nazad i sada smo u rupi iz koje ćemo teško izaći. Izlaz postoji, ali treba politička volja da se promjeni stanje u sportu. Volio bih da netko tko vodi državu kaže da je nama sport bitan. Mi imamo problema s financiranjem profesionalnog sporta, ali puno je veći problem u samoj bazi, samom temelju sporta, odnosnu radu s mladima. Nažalost, mi nemamo samostalno Ministarstvo sporta nego je sport priključen turizmu, a u cijelu priču bi se moralo uključiti Ministarstvo financija da se nađu modeli za financiranje sporta, ali i Ministarstvo znanosti i obrazovanja jer je obrazovni sustav jedan od većih kočničara razvoja sporta. Tjelesni odgoj je po satnici nedostatan, po programu se ne ispunjava, a i vode ga neadekvatni profesori. Strahovito puno se toga mora promijeniti da sport opet bude na razini na kojoj je bio - rekao je Šola koji je sve doživio na svojoj koži dok je vodio neke manje klubove:
- Bilo bi dobro da svi ode raditi u male klubove da vide koja je to patnja, koja je to muka. Neki ljudi su stvarno entuzijasti i drže sve pod kontrolom i nekako uspijevaju sve to izgurati, a imamo i neke koje volim zvati OPG-ovci koji su tamo samo iz interesa. Susreo sam se s totalnom nebrigom oko sporta od strane ljudi koji dijele financije - zaključio je Šola.
U Sportcastu smo pričali i o pripremama Crnogoraca za EP, o terminu ovog natjecanja, o rukometašicama i njihovom SP, o pravilu dodjeljivanja crvenog kartona igraču koji loptom pogodi vratara u glavu, o anegdotama s putovanja dok je vodio manje klubova, o drugim promjenama pravila, o iskustvu s kineskim igračima i o puno drugih tema. Sve to pogledajte u cijelom Sportcastu: