Kad imaš obranu i kada imaš takvog Ivana Pešića na golu, onda je uvijek sve moguće. Hrvatska je dokazala to protiv Islanda koji je dva dana ranije pregazio Francusku. Nije to bila neka briljantna izvedba, ali je bila čvrsta i konkretna. S Gojunom i Srnom na osnovama Zagreba izgradili smo sigurnost, kao s Musom u dvoboju protiv Srbije. Sve te utakmice nisu dale puno pogodaka, a kada je tako mi se lakše snalazimo, nego ako se lovimo na 30+ s protivnicima.
Popravili smo dojam koji je od Crne Gore puzao po podu. Pobjeda nad Islandom nas je digla, ali nažalost, kasno bez šanse da se borimo za mogući polufinale. A samo s pobjedom nad Crnom Gorom sve bi bilo drugačije.
Ivan Pešić je bio junak, onaj isti koji je na Euro došao kao naš prvi golman, a protiv Danske ostao na tribini. Tada je startao Pilipović koji na ovoj utakmici ni nije ušao u igru, jer je Pešić branio u vrhunskom izdanju i pokazao kako se to može uz obranu kakva je bila.
Hrvatska je na taj način zadržala nepobjedivost protiv islanda na velikoj sceni, što je za svaku pohvalu. U utakmici koja je Islandu bila sve za polufinale, a nama baš ništa, iskazali smo ono što reprezentaciju uvijek krasi i lijepo je čuti da Gadža nakon pobjede hvali govore Čupića i Gojuna u svlačionici kao jako važne za pobjedu u ovom susretu. Hrvatska se nikada i nikome ne predaje unaprijed i to je bila Hrvatska koja nam je jako nedostajala na utakmici s Crnom Gorom. Šteta, šteta... No, eto kao pouka se dogodila i to se više ne da promijeniti, nažalost.
Čeka nas još na kraju Nizozemska prije polaska doma i bilo bi jako lijepo pobjedom okončati ovaj Euro.
Sada smo na skoru tri pobjede – tri poraza i to će svakako biti susret za dojam koji će ostati prije svih analiza koje slijede. Teško se oteti dojmo da u ovom kaosu polufinale nije bilo daleko, ali takav je život. U njemu ništa nije idealno. Pitanje je samo kako se nosiš s tim.