Prije dva mjeseca bio je potpuno iznenađenje kao nasljednik Veselina Vujovića na klupi PPD Zagreba. Koliko god veliku igračku karijeru imao, toliko je postojalo i prikrivenih sumnji kako će se Igor Vori snaći na novom poslu. Prije PPD Zagreba, na klupi nikad nije sjedio ni kao pomoćni trener, već samo kao direktor reprezentacije. Nikad nije vodio nijednu momčad i činjenica da je sjeo preko noći na klupu Zagreba mnoge nije ostavila ravnodušnim.
No, Vori k’o Vori, najjači je kada ima takvu vrstu izazova. Sumnja ga je uvijek motivirala, a najbolja epizoda te priče svakako su OI u Ateni kada je od trećeg pivota reprezentacije preko noći postao prvi i jedini, jer je Sulić nastradao, a Jović otišao u mirovinu. Bio je to rukomet koji ga je promovirao i po kojem ga i danas savršeno poznaju. A puno je nakon toga još napravio. Sve, ali baš sve je dosad stekao radom.
Možda je ovo prvi posao kojeg je dobio na povjerenje, ali ne sumnjamo da će na njega odgovoriti višestruko. Možda ga previše muče neka profesionalna pravila ponašanja na koja se učio u Barci, Parizu i Hamburgu. Mi definitivno nemamo rukomet iz te priče, niti se s tim pričama možemo uspoređivati na bilo koji način, i malo će u tom smislu morati biti realniji, ali definitivno u samo mjesec dana je uspio postaviti stvari i ne podleći euforiji da je on baš taj i da je tu gdje jest.
Ne brzo pod svaku cijenu
- Što mi najviše ide na živce? To da se kaže da je Zagreb jači nego lani, jer to nema veze s istinom dok se to ne pokaže na terenu, a to nije posao od danas do sutra, neke stvari se stvaraju s vremenom. Svjestan sam toga, znam o čemu se radi, a svjestan sam i važnosti rezultata od kojeg živimo svi mi. I vjerujem da ćemo pronaći dobar put. To što piše na papiru ne znači ništa ako se ne vidi na terenu.
Jeste li zadovoljni s novim poslom?
- Jesam, to sam želio. Pružila mi se prilika, za mene je to veliki izazov, naučio sam se boriti i ne sumnjam da ću učiniti sve što mogu da budemo bolji. Sviđa mi se da vidim svaki dan da malo napredujemo. Nisam opterećen u ovom periodu rezultatom, nije mi važno hoćemo li nekoga dobiti 20 razlike, jer to tako ne znači ništa. Važno mi je da vidim neke stvari koje radimo, da nam to polako postaje navika, da vidim da momčad diše zajedno, da napreduje. Protiv Gorice sam zabranio kontru, jer nema smisla sada gaziti Goricu i stvarati sliku koja nije realnost za ono što nas stvarno očekuje. Što dobivam s pobjedom 20 razlike protiv Gorice? Ništa!
Gdje je mjesto Zagrebu trenutno, imate puno iskustva i možete neke stvari procijeniti u europskim omjerima?
- Mi nismo najbolji, mi svaku utakmicu imamo novi posao i gledamo kako taj posao najbolje napraviti. Svi igrači će imati priliku, svi igrači svojim radom i pristupom govore o sebi i sebi stvaraju status u momčadi. Veseli me da imamo dobru konkurenciju koja je uvijek motivirajuća. Sav ovaj rad u ovom pripremnom periodu je usmjeren tome da nađemo kostur momčadi s kojom ćemo gurati kroz sezonu, da vidimo što su nam najjače, a što manje jake stvari.
Dodao je na to...
- Nitko nije Bogom dan i nikom nije zagarantirana minutaža. Svaki trening je važan, svaka utakmica je novo dokazivanje, to je ono što se vidi. Meni je drago da oni rade s voljom, dobro, da su ljudi oko mene motivirani, makar im je to i puno i previše u nekim stvarima, jer inzistiramo na brzom rukometu, ali ne na brzom pod svaku cijenu, već da znamo stati kada treba stati i ubrzati kada je za to vrijeme. Da sami sebe korigiramo. Ništa za mjesec dana napraviti nećemo, niti ćemo biti neznalice ni super heroji. Moramo raditi na detaljima, popravljati se.
Koliko vas slušaju?
Volim i da se ljute na mene
- Tu nemamo nikakvih problema. Nisam nikakav general, imamo normalan odnos i to je to. Iskreno volim i kada se ljute na mene, jer to znači da žele da hoće, a to je jako važno.
Najveća novost u igri je Filip Vistrop kao prvi srednji vanjski?
- Nominalno je tako, prvi srednji i to ponavljat ću bez da se itko uvrijedi, naši mladi igrači imat će prednost, ako pokazuju ambiciju i napredak. Koliko god mogu naši igrači su ti koji moraju nositi Zagreb, a stranci za Zagreb moraju biti pojačanja. Mladi igrači moraju znati neke stvari. Nije to razmišljanje “evo, došao sam u Zagreb i moram igrati”, to je posao stepenicu po stepenicu. Mi smo u tom preskakanju stepenica izgubili puno igrača. Moramo puno ulagati u njih, ali i oni još više u sebe.
Pojačanja bi mogla biti dobra, sudeći po startu?
- To će potvrđivati na terenu. Još nije sve sjelo na svoje mjesto. Svi oni su bili u nekim drugim sustavima, kao recimo Obradović ili Mlakar u španjolskom sustavu kod Sabatea koji je bitno drugačiji od našeg. Onda, Obradović je dugo bio ozlijeđen, imao je tešku operaciju ramena, nije igrao dvije godine i nije realno da on sada odmah bude taj i u napadačkom smislu. Ne možeš zabijati 10 odmah, sad već ideš u polukontru, ostaješ ponekad u napadu, to vrijeme trajanja se diže, to nije stvar želje nego realnosti. Taj povratak će ići polako, ali siguran sam da će već ove sezone od njega u tom smislu biti velike pomoći. Pomoć očekujem i od Mlakara i od Burića koji su iskusni igrači i mogu nam dati to što nam uz naše mladiće Hrstića, Mandića, Šipića, Ašanina koji su nositelji - nedostaje.
Nije nam dobra 6-0
Sličan sustav imate kao reprezentacija?
- Pokušavamo tražiti 5-1 sa Srnom koji prolazi učenje u tom smislu, s Obradovićem koji je iskusniji i prepoznaje situacije lakše. Ne možemo za neke stvari koje nisu dobre reći da su dobre, jer onda nećemo dobiti nikad ono čemu težimo.
Bilo je muke s Trebnjem, od Gorenja se izgubilo...
- Znam da je lijepo vidjeti +20, ali što sam ja dobio kad istrčim 150 kontri u pripremnoj utakmici. Protiv Trebnja smo to radili jako dobro, ali nam povratak u obranu nije bio dobar, nije nam bila dobra 6-0 i to smo zaključili zajednički i popravljamo. To je bio sljedeći zadatak.