Igor Vori “mrcvari” igrače PPD Zagreba s dva treninga dnevno, mnogi od njih su “teški” i do tri sata. Dečki se znoje, trude, ali i uživaju, a nakon što trener da znak za kraj treninga, jedan čovjek često ostaje i dodatno trenira. U polumraku dvorane malo “vuče”, ali nije to ipak bivši košarkaški virtuoz Dennis Rodman, ten mu je ipak presvijetao. Ne, nije Rodman promijenio sport i doselio se u Zagreb, a nije se ni veliki njemački rukometaš Stefan Kretzschmar vratio iz mirovine i pojačao PPD Zagreb. To je Mario Vuglač, povratnik u klub, povratnik rukometu nakon pauze od pune dvije godine. S novim outfitom, s platinastom frizurom i brojnim tetovažama on samo pomalo sliči na spomenuti dvojac. Mariju osmijeh ne silazi s lica, kako i neće, čovjek se vratio svojoj prvoj ljubavi - rukometu.

- Dvaput dnevno radimo, trener nas ‘muči’, tako i treba u ovoj fazi priprema. Sad smo već i smanjili intenzitet kako se bliži početak sezone. Želimo igrati brzi i jaki rukomet i to je neophodno...

Kao jedan od najvećih pehista kod rukometaša (uz Domagoja Pavlovića), Vuglač je tijekom cijele karijere muku mučio s ozljedama, zbog čega je u 26. godini otišao u mirovinu. Nakon dvije godine opet je “u mašini”:

RONALD GORSIC/CROPIX

- Osjećam se bolje i spremnije nego što sam to očekivao, ipak sam dvije godine odmarao. Otkad sam se vratio, ima perioda kad padnem, lošije se osjećam, ali se vraćam bolji i spremniji. Oscilacije su još prisutne, bude dana kad se probudim i poželim da se nisam probudio. Sljedećeg dana odem korak dalje i radim bolje. Treba mi vremena za puni povratak, ali odlučniji sam nego ikad. Trener ima puno razumijevanja, svi mi pomažu, poštede me ponekad, doziraju... No, tako rade sa svima, a ja se trudim davati sve od sebe. Uglavnom, stvarno je gušt opet igrati. Tijelo mi je odlično, siguran sam da ću moći držati taj ritam i biti od pomoći klubu.

Od sada ću pametnije

Ivica Kostelić je ‘mala beba’ sa svojim ozljedama i operacijama:

- Da, morao bih o tome s njim popričati i objasniti mu neke stvari. Prilično sam ‘izoran’, ne mogu se sjetiti nekog rukometaša, sportaša općenito, koji je imao toliko ozljeda i operacija. Imao sam četiri operacije samo na šuterskom ramenu, 13 ili 14 ukupno. Ne znam to objasniti, to je bila kombinacija nesreća, moje slabije pripremljenosti, prevelike kilaže, stila igranja jer nikad nisam znao ‘stati na kočnicu’. Sad sam promijenio pristup treninzima, uvijek se razgibavam, rastežem prije i poslije treninga, smanjio sam težinu. To se pokazuje kao odličan potez. Spreman sam na sve, to što sam neke stvari promijenio ne znači da ću biti mekši u utakmicama, davat ću, kao i uvijek, sve od sebe. No, vratio sam se, ne zato da bih se štedio, recimo da ću igrati ‘pametnije’. Davat ću maksimum, manje ću glavom kroz zid. Uvjeren sam da će tijelo dobro reagirati.

Prvi me kontaktirao Vuja

Kako je zapravo došlo do povratka iz djelomično prisilne mirovine? Bilo je ‘jedan poziv mijenja sve...’

- Prvi me je kontaktirao bivši trener Veselin Vujović. Kad me je nazvao on, za kojeg sam kao igrač bio dosta vezan, u sekundi sam se zainteresirao. S njim me vežu lijepe uspomene ... Nakon toga me je zvao direktor Josip Valčić, moj bivši suigrač s kojim sam također u super odnosima. Tu se priča pokrenula, za mene je to bio ogroman izazov jer sam dvije godine bio sportski ‘mrtav’. A ja volim izazove i sad sam tu gdje sam...

Mario je dvije godine bio bez rukometa, ali nije mirovao:

- U međuvremenu smo moja cura Ana i ja pokrenuli posao. Počeli smo dizajnirati odjevne kombinacije, napravili ‘brend’. Ona i ja sami dizajniramo. Na početku je krenulo super s tom našom modnom linijom ‘Get In The Mood’, no, kao i sa svime, stalo je malo s tom nesretnom koronom. Ne predajemo se, spremamo nove ‘projekte’, bit će vremena i za taj posao i za rukomet.

Mario Vuglač i djevojka Ana Ušić

PRIVATNA ZBIRKA

Korona je vječita tema:

- Da, ništa se ne zna, kako će se igrati, putovati, organizirati utakmice, ni za Ligu prvaka, SEHA ligu... Što i kako kad je netko pozitivan, testirat ćemo se prije svake utakmice. Mi igrači se držimo uputa iz kluba i iz epidemiološke struke, ne izlazimo u klubove...

Odigrane su pripremne tekme:

- Tu rezultati nisu toliko važni, igrali smo usred priprema, poraženi smo od Gorenja, igrali dobro s Nexeom, opet malo pali s Trebnjem, ali sve će biti ‘top’ kad krenu prave stvari. Već 4. rujna slijedi Final Four SEHA lige u Zadru, u klubu ne traže čuda, ali mi igrači vjerujemo i ja vjerujem da se može otići do kraja. Dat ćemo sve od sebe, vjerujem u odličnu sezonu.

Šteta što nije palo zlato

Prije 10-ak godina svi su mu najavljivali odličnu karijeru u “repki”:

- Bilo je kako je bilo. Igrao sam u nekim akcijama, bio pozvan za SP u Kataru, zatim i za EP u Poljskoj. Osobno mi je drago što je reprezentacija i dalje svjetski vrh, šteta što u siječnju na EP-u nije ‘palo’ to zlato, ali, bitno je da smo u vrhu. Ja i povratak u reprezentaciju?! Reći su samo da nisam u klub došao samo uzimati plaću. Davat ću sve od sebe, ne znam kud me to može dovesti...

Ima i novi ‘look’ za novi početak:

- Za vrijeme karantene, onog prvog lockdowna doma su me ‘sredile’ moje cure - djevojka i sestra, ofarbale su me, sad sam opet osvježio taj izgled. Eto, ništa posebno. Tetovaže su stare, možda sam dodao jednu-dvije.

Fizički je ‘čudo prirode’, sa Staljingrada, Lenjingrada i ‘Dana D’ nije se nitko vratio tako izranjavan:

- Rame je odlično, mogu opet pucati preko bloka, a ne samo ‘šase’, mogućnosti su mi bolje. Imao sam četiri operacije šuterskog ramena, otvoreni prijelom podlaktice desne ruke, kao junior sam lomio obje kosti podlaktice, imao sam dva loma nosa. Tu su i dva loma prsta šuterske ruke, operirao sam križni meniskus, hrskavice više nemam, bila mi je pukao pektoralis, prsna tetiva. Ni ne sjećam se više.

Najveća mu je ljubav djevojka Ana Ušić. Nije teško pogoditi, da, bivša odbojkašica Ana, jedna od kćerki košarkaša Svena Ušića.

- I na tom je planu sve savršeno, uživam, Ana je u petom mjesecu trudnoće. Osjećaj je prekrasan!

Čudo prirode je taj Mario Vuglač. ‘La Vita è Bella’, sve najbolje, Mario. Sretan povratak!