Od 1990. kad je u dresu reprezentacije Jugoslavije prvi put zaigrao na Svjetskom prvenstvu, ponajbolje desno krilo svih vremena - krajem devedesetih ga je IHF izabrao u idealnu sedmorku 20. stoljeća - Irfan Smajlagić je s Hrvatskom '95. bio svjetski viceprvak kao igrač, nastupio je i '97. u Japanu, dok je '03. uzeo zlato i '05. srebro kao trener u našoj reprezentaciji. Da bi došao i 2009. na SP u Hrvatsku, ovaj put kao izbornik Egipta, zemlje u kojoj se igra ovogodišnji Mundijal kojeg Smajlagić pozorno prati. Naravno, s naglaskom na našu reprezentaciju...
- Kako izgledamo? Promjenjivo. Rezultatski je još i podnošljivo, igrom na granici - otvoreno će Pipe nakon prvog kruga.
- Mi imamo tu razinu kvalitete da sebi možemo dopustiti širenje rostera za cijeli turnir. Kako računam da svi igrači koji dođu u reprezentaciju imaju potrebnu kvalitetu, mogućnost dati svoj doprinos, smatram da svi moraju dobiti priliku, pogotovo kad protivnici nisu oni visoke svjetske klase.
Kako takve dosad nismo imali, makar Katar ipak ne spada u krug potpunih autsajdera, tri boda koja smo ponijeli u drugi krug ne mogu nastup učiniti uspješnim.
- Puno bitnije je da nismo iskoristili ono što ti ovakav turnirski sustav s 32 reprezentacije nudi, nismo dali pravu šansu igračima koji su u prošlosti igrali manje i samim time nemamo jasnu sliku koliko se na njih možemo osloniti. Iako još nije kasno jer ni drugi krug, osim te utakmice s Danskom, nema neku težinu. Želim naglasiti da tu ne govorim o pomlađivanju jer to je za mene floskula. U reprezentaciji moraju igrati oni koji imaju kvalitetu bez obzira na godine, dok mi stalno zaboravljamo da se tu igrač ne stvara, već samo promovira na temelju onoga što je radio u klubu. A način na koji profiliramo igrače je čudan jer nije dovoljno staviti ga da igra, treba mu dati povjerenje.
Mi smo se našli u problemima jer Karačić nije spreman, dok je Cindrić nakon prve utakmice otišao iz Egipta...
- Da su Cindrić i Karačić tu uz Duvnjaka, onda bi njih trojica igrala do besvijesti. Sad kad nemamo dvojicu, a doći će i dan kad nećemo imati ni Duvnjaka, treba napraviti jači roster, doći do širine u kojoj će Duvnjak i(li) Cindrić dati svoj doprinos, ali ne možemo vječno graditi na njima. Mamić je već godinama u reprezentaciji, trebao bi biti pravi oslonac, imati veću minutažu, Šebetić ima kvalitetu koja se može koristiti, tu je sad i Martinović. Imamo rješenja, samo u ta rješenja treba vjerovati, a ne degradirati naše desne bekove stavljanjem Čupića na tu poziciju. Tako funkcioniraju klubovi. Jer ako Čupić može to bolje odigrati, zašto ih onda imamo? Nije mi jasan taj strah od kiksa da dođeš do neke spoznaje.
Što možemo očekivati u nastavku turnira?
- Spajamo se sa skupinom u kojoj prije Danske imamo Bahrein i Argentinu. Tu ne treba govoriti o tome kako svatko igra rukomet jer se istovremeno treba postaviti i pitanje kako ga tko igra. Ponavljam, te utakmice nam moraju poslužiti za testiranje unutarnjih mogućnosti, promociju novih igrača. I neće reprezentacija stvoriti jednog Martinovića koji već tri godine igra Bundesligu, njega samo treba uklopiti i kvalitete koje ima iskoristiti za što bolji rezultat.
Smajlagića smeta još nešto.
- Imam osjećaj da mi stalno bježimo od uloge rukometne velesile, trebali bismo biti ponizni i sretni da dobijemo Japan i Katar. Ne, naš gard mora biti pobjednički, bili smo svjetski i olimpijski prvaci. Naravno da respekt mora postojati, ali kod nas on već neko vrijeme prelazi u strah. Ne vidim ništa loše od toga da na nekom turniru igraš u ulozi favorita.
Oni su ionako uvijek isti; Francuska, Norveška, Danska, Španjolska...
- Postoji krug od četiri ili pet reprezentacija koje uvijek kandidiraju za medalje. Ja bih tu sada dodao i Mađarsku, koja ima vrlo zanimljivu momčad, promoviraju mlade igrače kao što je Dominik Mathe, desni bek koji je Nijemcima zabio osam golova. Nemaju straha i to mi se sviđa, mislim da su spremni za iskorak, borbu za medalju.
Kako mu izgledaju Francuzi koji su SP otvorili pobjedom protiv još jednog favorita, Norveške?
- Francuzi standardno imaju veliki roster, ne pate od kompleksa da moraju igrati mladi, već igraju trenutno najbolji. Što uopće dodati na to da su od prve medalje '93. osvojili 11 zlata i da s posljednjih 14 svjetskih prvenstava imaju 11 medalja. To je stroj kakav smo mi morali biti 10 godina nakon svjetskog i olimpijskog zlata. A nismo nažalost postali ono što su nekad bili Šveđani ili posljednje desetljeće i pol Francuzi - zaključio je Irfan Smajlagić.