Može planet biti "pod opsadom" jednog virusa. Ma, može se i meteor naći na putanji Zemlje, ali nema toga što će Hrvate spriječiti u dočekuju svojih sportaša ili sportašica nakon velikih uspjeha, trofeja ili medalja. Ove cure su povrh svega primjeren doček i zaslužile. Kada su već otišle "incognito", neka su nam se vratile s pljeskom barem.
Ne, nije jasno bilo masovnog dočeka na Jelačić placu, nije bilo ni tamburaša, ali bilo je cvijeća i pljeska u zagrebačkoj Zračnoj luci Franjo Tuđman. Na uistinu, s epidemiološkog stajališta, vrlo dobar način organizirano od Hrvatskog rukometnog saveza. S posebnim koridorom samo za reprezentativke, pa onda još jednim sigurnosnim ili epidemiološkim koridorom širine dva metra, sve omeđeno vrpcama, a kojima su bile odvojene od ne samo od novinara, već i od svojih najbližih. Ukupno je na dočeku, zajedno s rukometašicama bilo oko 100, najviše 150 ljudi. Za relativno velik prostor uz nošenje maski, rekli bi u skladu s preporukama. Znate već koga. Sigurno ne Dankinja! Njih su cure dobro "prešle".
- Ova ekipa koju vodim nije najkvalitetnija po igračkom kadru - u startu će izbornik Nenad Šoštarić na upit - je li ovo najbolja ekipa koju je ikada vodio, a stručnjak je baš za ženski rukomet?
- Kada velim kvaliteta po igračkom kadru, morao bi se vratiti na 1997. i 1998. Ekipa Petika, Kolega, Klikovac Bubalo, Hasagić su bile vjerojatno kvalitetnije, ali... Ova je najkompaktnija. Ekipa koja je najviše disala zajedno, ekipa koja je najviše rasla iz dana u dan i ekipa koja je najviše srca uložila u sve to, u svaki trenutak, svaku utakmicu.
Poprilično, čak i laiku vidljivo iz njihovih igara, pristupa, "govora tijela". U biti, neće reći da njima trener nije trebao, to ni u ludilu jer bi to bilo posve krivo. No, čini nam se da je s ovom skupinom djevojaka trener morao najmanje raditi, posebno psihološki.
- Ne najmanje, ali mi imamo jedno načelo koje se temelji na uzajamnom poštivanju i razumijevanju. S tim da se uvijek zna granica do kuda to ide. Mi smo im, naš stožer, dopustili da budu slobodne, da se ovako zabavljaju, da budu ovakve kakve jesu. Dakako, sve u granicama jer su se neke stvari poštovale. Znalo se ono osnovno, kada se ide na spavanje, kada je zajedničko okupljanje za sastanak... Sinergija. ja vjerujem u svoj rad, one su vjerovale meni, ali i samim sebi.
Može li se ova bronca protumačiti, doživjeti kao neka prijelomna točka našeg ženskog rukometa, pa da ju ubuduće spominjemo ne kao jedinu, već kao prvu kolajnu?
- To ovisi o drugima, ne o nama.
Tko su ti drugi? Savez, država, klubovi, HOO...
- Sve počinje od financija, a znate od kuda financije idu. Naravno, kada bi se to riješilo, onda se i Savez uključuje. Mi se moramo bolje organizirati u svim dijelovima, ako želimo biti bolji. Vrlo jednostavna priča. Ako stojiš na mjestu, postaješ loš, ali ako želiš biti bolji moraš se pokrenuti i u svakom drugom organizacijskom pogledu - veli izbornik Šoštarić.
Nakon utakmice za brončanu medalju danski je izbornik medijima dao vrlo ružnu, nesportsku, a u konačnici i potpuno činjenično promašenu izjavu spominjući "krađu utakmice kao da ste na Balkanu prije 20 godina...".
- Prvo, ja mislim da je on dvoličan. Zato jer je nakon utakmice, kada smo se pozdravili, čestitao i rekao "Bravo, odlično ste odigrali". Da bi onda otišao iza i govorio danskim novinarima neke gluposti. Ja ga zovem lošim gubitnikom. Jako lošim. Inače, mi srećom imamo ljude koji znaju i danski jezik, pa kada smo čuli što su govorili, kako su utakmicu najavljivali i bivši i sadašnji njihov izbornik...
Što su govorili?
- Ovako otprilike, u stilu "Hrvatska je zadnje smeće", "Nemaju 1 posto šanse da nas pobjede". Jesper Jensen, njihov trener je rekao "Ne trebamo se za Hrvatsku ništa pripremati. One nisu ništa, a da nam je netko njih ponudio za medalju, odmah bi ih uzeli". I sad pričati ovakve gluposti... to je degutantno. Ja sam u nedjelju još u Danskoj, Jorgensenu, još jednom njihovom bivšem izborniku i navodno ekspertu rekao, a on na je isto davao 1% šanse, da on nije nikakav ekspert i da ga može biti sram. Nije on pričao samo o ženskoj reprezentaciji, već o hrvatskom rukometu! Kao, "kakav je to rukomet, kakav je to savez". Rekao sam mu da je on kvazi-ekspert koji očito nije pogodio tko je pobjednik, a imao je šansu sa svim novcima svijeta koje Danska ima, biti u 5 godina jednom četvrti. To mu je najbolji doseg! na SP je bio 8. i 9., a na OI se nije dvaput plasirao. Dovoljno o njegovom znanju. Malo su me čudno pogledali svi njihovi ljudi tamo, u TV studiju, ali ja se ne sramim to reći i ne dopuštam neke stvari. Ne dopuštam da itko vrijeđa ni moju ekipu, ni moj savez, ni moju državu! Nitko i nikada - emotivno će i odlučno izbornik Šoštarić.
Osvrnuo se još šef našeg stožera i na onu obavijest u hotelu u kojem su boravili, gdje je na samom početku EP osvanulo kako je za Hrvatsku predviđen termin odlaska iz hotela doma 9. prosinca.
- Ma, to mi je sjajno došlo. Uzeo sam papir, donio u našu sobu za sastanke i zalijepio na zid. Nisam curama na to više što reći. A ovo, prije Danske... Cure imaju prijatelje i prijateljice koji znaju danski, dakle... one su toliko bile "zapaljene" da nisam trebao apsolutno ništa reći osim ih smirivati.
U tomu su i uspjeli. Zajedno. Trener ih je smirivao, a cure su sa smiješkom iskovale broncu. A Danska..? U pravu je bio Shakespeare kada je davno još zapisao kako je ondje nešto trulo...