IZBORNIK U ELEMENTU 'Puno toga se ne smije. Ne smiju ni ljudi u Hrvatskoj biti gladni, ne smijete ni vi imati malu plaću..'

Uoči te zadnje utakmice znao je Babić da postoji samo teoretska prilika za plasman u polufinale, koja je podrazumijevala pobjedu Norveške protiv Francuske te zatim pobjedu naše momčadi od plus 11 protiv Poljske.

Iako je na prvi pogled djelovao kulerski, Babić je pokazao da nije sve u redu kad se razgovor s utakmice protiv Poljske preselio na globalnu tematiku o tome kako nije baš obećavajuća činjenica za hrvatski rukomet da na tri velika natjecanja zaredom nije osvojena medalja, a takvo što se nije dogodilo nakon 2003. godine. Naravno, Babiću je postavljeno i pitanje o predstojećim kvalifikacijama za OI u Brazilu u travnju te kvalifikacijama za SP u Francuskoj 2017. koje slijede u lipnju.

- Nisam još razmišljao o kvalifikacijama, moguće je čak i to da igramo protiv Nijemaca i Norvežana u Njemačkoj, može biti jako teško. Zasad sam samo paušalno razmišljao o tome. Radimo na tome da to moramo proći i otići na OI koje su životni i sportski izazov. U lipnju bi trebale biti nešto lakše kvalifikacije za SP, no pitanje je kakvi će igrači doći, hoće li biti zdravi. I jedno i drugo je pravi sportski izazov, tu neće biti lako, odlučivat će puno detalja.

Nakon što je izbornik iznio svakodnevnu jadikovku o teškom razdoblju koje slijedi, vidljivo ga je iznervirao, iako se on to trudio sakriti, od gore potpisanog novinara zaključak da hrvatski rukomet mora barem participirati na svakom velikom natjecanju ako se već ne osvajaju medalje. Od 1994., otkad je samostalna Hrvatska počela nastupati u rukometu, od 38 velikih natjecanja nije se išlo samo na OI u Sydneyju 2000. godine.

- Ne smije se, da, ne smije se izostajati, ali ne smiju ni ljudi u Hrvatskoj biti gladni, ne smijete ni vi imati malu plaću... Puno toga se ne smije...

Sarkazam u Babićevu glasu potvrdio je da i nije tako smiren kao što je najčešće djelovao u Poljskoj. Nekoliko je dana bio vrlo štur, čak i pred kamerama, što je navijestilo da nije u najboljem izdanju.

U velikom dijelu najave utakmice s Poljskom pričao je o ozljedama koje su skrojile njegovu momčad za EP. Nije to djelovalo kao klasičan alibi, ali moglo se nešto slično iz toga iščitati:

- Nitko ne zna koliko točno naša momčad može, to će vrijeme pokazati. Siguran sam da može bolje, ali imali smo samo puna dva treninga zajedno u ovoj postavi. Igrači su bili ozlijeđeni.

- To je kao da ja vama kažem da je moja majka napunila 75 godina i da je živa i zdrava, a da je nečija druga preminula?! Ne znam zašto se neki igrači ozljeđuju, a drugi ne. Marko Kopljar je ozlijeđen, šepa na cijelom turniru. Nismo imali nijednog drugog desnog vanjskog i teško je na turniru bilo napraviti nešto više kad ne možemo skupiti momčad. Sve to je odlučivalo.

Kratko se osvrnuo i na teoretske šanse za plasman u polufinale:

- Čuda se ne događaju svaki dan, moguće je ako vjerujete u njih, ali ako smo realni, bilo bi dobro da samo pobijedimo, to bi potvrdilo da imamo kvalitetu za budućnost. Osim toga, sumnjam da Norvežani mogu protiv Francuske. No, nije to toliko ni važno, nama je važna naša utakmica.

O Poljskoj je Babić pričao samo kratko:

- Domaćin je jak u obrani, ima jak pritisak u tranziciji, ima odlične udarce izvana. Mi igramo uvijek isto, počet ćemo s obranom 5-1, pa onda možda 6-0, ovisno o tome kako će nam krenuti.