Sjećate li se "čuda u Krakovu"?! Naravno da se sjećate tog 27. siječnja 2016., u prelijepom poljskom Krakovu. Baš negdje u isto ovo doba godine na EP-u u Poljskoj, naši rukometaši u konačnici uzeli su broncu. Uoči posljednjeg kola u drugom krugu otpisani za polufinale, već su bili spakirali kofere za put. Norvežani su, iako bez izgleda, trebali pobijediti Francusku, a igrači tadašnjeg izbornika Željka Babića trebali su nakon toga pobjedu protiv Poljske od 11 razlike. Divnog li čuda, Norvežani su pobijedili 29-24, a zatim su i naši zgazili domaćina pred 15 tisuća "duša" s 37-23.
Manuel Štrlek sam je napravio toliku razliku, zabio je točno 11 golova "svojim" Poljacima, jer je tada igrao u Kielceu. Od današnje momčadi ovdje u, također prelijepoj, ali tužnoj Budimpešti, preživjeli su do danas samo Alilović (otišao je kući), Marić, Gojun, Čupić, Mamić, Cindrić.
Manuela Štrleka, najvećeg heroja prekrasne krakovske priče, nema. On je ovih dana na potezu Mađarska - Hrvatska, prati utakmice, ali, nažalost, ne može pomoći. On je jedan od onih za koje se javnost pitala zašto ga nema, zašto ga je izbornik Horvat "odbacio", kao i Igora Karačića i Marina Šegu. Nagađalo se, govorilo i pisalo svašta...
- Dobro je, počeo sam trenirati nakon dužeg vremena, dugo nisam ni potrčao, sada sam odradio neke posljednje terapije, i konačno počeo raditi i spremati se za nastavak sezone. Odveo sam obitelj doma u Zagreb da se malo odmore, sad u Veszpremu nemaju društvo, igrači su na EP-u, nema njihovih supruga i djece. Uskoro ćemo svi zajedno opet natrag za Veszprem. Pratio sam našu reprezentaciju, nažalost, zbog te korone nije ispalo kako treba, bit će bolje drugom prilikom.
Htio sam biti korektan
Kakva je pozadina Štrlekova nepozivanja u reprezentaciju, je li ga Horvat otpisao kao nepoželjnog...
- Vjerujem da nije, ne mogu ništa konkretno reći, ne znam kakvi su bili njegovi planovi, to je njegov posao. U vrijeme izbornikova slaganja momčadi bio sam nešto ozlijeđen, no on me je kontaktirao i zvao. Ja sam mu iskreno rekao kako u tom trenutku nisam potpuno spreman za dva naporna treninga tjedno tijekom priprema. Htio sam biti korektan i ne uzimati mjesto nekom drugom, nekom tko je možda spremniji. On me je, vjerujem, imao u planovima, pitao me imam li potrebna cijepljenja, odgovorio sam da imam, ali da moje stanje nije idealno.
I Pero i Horvat žele najbolje
Nije, dakle, riječ o još jednoj epizodi neslavnog nasilnog podmlađivanja?
- Ne vjerujem, očito je da sam bio na izbornikovom popisu, no mučilo me to koljeno, primao sam neke injekcije, morao sam to riješiti. Sad je sve u redu, vjerujem da ću u nastavku sezone, sad kad završi EP, moći pomoći svom Veszpremu. Što je izbornik tada točno mislio, ne znam. Nisam ga pitao, razgovor je tada završio na ovaj način, u najboljem tonu...
Manuel je bio na utakmicama u Mađarskoj...
- Bio sam i u Szegedu, dolazim i u Budimpeštu. U Szegedu sam spavao kod Luke Stepančića, nažalost, nismo se imali čemu veseliti. Bio sam i na Crnoj Gori, to baš nije bilo najbolje, no to je sport, ne pobjeđuje se uvijek.
Kakav je ukupan Štrlekov dojam o EP-u?
- Otkad je počelo ovo s koronom, ništa nije dobro. Tako nam je bilo i na SP-u u Egiptu, tako je i sada, samo puno gore. Svi ti testovi, toliki zaraženi, ništa to nije bilo normalno, i teško je bilo očekivati bilo što dobro. Valjda će i to sve konačno jednom završiti, da se vratimo normalnom životu. Mi se i u klubu testiramo svaki dan, ali ništa nije sigurno. Iako sam još prošle godine prebolio koronu i cijepljen sam i "boosterom", ništa se ne zna. Cijeli je svijet u kaosu, na prvenstvu je sve bilo nenormalno i neregularno.
"Sukob" Metličića i Horvata:
- Nepotrebna i predimenzionirana priča. Metličić je rekao svoje mišljenje, Horvat odgovorio, i tu je kraj. Nema tu nikakvih negativnih dodataka. Svi mi želimo dobro reprezentaciji...
Manuel je Duvnjakova generacija 1988., nedavno je (12. siječnja) napunio 34 godine, i ima još puno toga ponuditi reprezentaciji. I dalje je ponajbolje lijevo krilo na svijetu, sigurno je da će i dalje biti u Horvatovim "nacrtima" za momčad za velika natjecanja. Červar ga nije zvao u momčad za prošli Euro. "Nadam da ću opet igrati za reprezentaciju, nije ovo bilo zbogom. Bit ću tu ako će trebati moja pomoć u budućnosti, spreman sam..." To je Manuel rekao lani, sad je ponovio isto to. Nešto više od punog desetljeća bio je u pravilu najkonstantniji igrač, u pravilu najbolji u redovima reprezentacije. I bio bi to opet, bit će to opet, samo ga treba pozvati. Hoćete li se kladiti da ćemo ga gledati na sljedećem SP-u u Poljskoj i Švedskoj 2023.?!