Rukometaši Celja PL nakon godinu dana vratili su naslov prvaka Slovenije u Zlatorog. Trener koji je to uspio je Alem Toskić, negdašnji igrač Zagreba, jedan od najzahvalnijih i najboljih stranaca koji su nosili dres Zagreba posljednjih 30 godina. Nekad odlični pivot, reprezentativac Srbije u kojoj je bio autor jedine velike medalje u posljednje vrijeme, srebra s Eura 2012. godine, odlučio se nakon karijere posvetiti trenerskom poslu. Shvaćanja rukometa koja nosi u kojima je obrana početak svake dobre priče, ponio je sa sobom u Celje u koje ga je dovela obitelj.
Nije bilo lako na početku, jer je Celje poznato posljednjih godina kao klub s velikom odljevom kvalitetnih igrača, što je u konačnici rezultiralo padom kvalitete negdašnjeg europskog prvaka. No, istina je da usprkos svega toga u Celju odlično rade, stvaraju i kao naručena došla im je nagrada ove sezone da se vrate u Ligu prvaka za koju im je EHF dao pozivnicu. Bit će to novi veliki izazov za Celjane, no Toskić ni kao igrač nikad nije bio onaj koji će ustuknuti pored izazovima pa će i ovaj trenerski dočekati spreman koliko god to bilo u njegovoj moći...
- Nije bilo lako, sigurno. Celje je veliki klub, ali više nije u Sploveniji apsolutni favorit kao što je bilo nekad. Tu su Gorenje, Trebnje i još mnogi koji su dosegnuli visoku razinu i koji rušenje Celja vide kao svoj veliki motiv. No, Celje je Celje, stjecalo je rejting godinama i mislim da se to osjeti u svakom segmentu.
Iznenadio vas je EHF pozivnicom za Ligu prvaka?
- Iskreno, nadali smo se, bilo nam je jasno da su Ukrajinci, Rusi, Bjelorusi u problemima i nekako nije bilo neočekivano da se to dogodi. Ali s tim se ništa bitno nije promijenilo. Imamo svoje okvire, svoju realnost i nosimo se u toj priči što bolje možemo. Nažalost, najveća realnost je da nas svake godine napusti veliki broj igrača, a jako je teško u godini dana na toj visokoj razini držati kvalitetu. Kada su me pitali za želju koga da dovedemo, rekao sam da bih kao trener bio najsretniji da dvije godine ne dovedemo nikog, ali da zadržimo postojeći kadar. To je naravno nemoguće i suočeni smo s promjenama, kao i svake godine.
I sad kad se vraćate u Ligu prvaka ostali bez dobrog dijela značajnih igrača?
- Istina, napustili su nas Poteko, Kodrin, Čepić, prije toga Horžen, Vujović. Svi su otišli u jače klubove, a mi smo se popunili kako najbolje znamo. Najveće pojačanje po meni nam je ljevak Patrik Martinović, negdašnji igrač Zameta koji je već nekoliko sezona u Sloveniji, tu su Kodrina, Rakita, doveo sam pivota Muhovića, 204 cm visokog i vrlo pokretljivog iz Izviđača iz Ljubuškog, u sredinu će brat Blaža Janca... To su mogućnosti s kojima raspolažemo i na kojima ćemo graditi momčad za novu sezonu.
Bit će jako teško u tom sastavu igrati Ligu prvaka?
- Svjesni smo toga, ali Liga prvaka je duga, igraš, težiš formi, čekaš da te netko podcijeni, a i to se događa. Nisam pesimist jer mislim da je to za mladu momčad plus. Sigurno da je Liga prvaka preteška, jer je kvaliteta napredovala, dosta je jednakih koji su u stanju pobijediti favorite puno češće nego nekada. Nekad smo imali "zecere" za Final four, danas ih je barem 9-10 koji misle da mogu, danas su Szeged, Dinamo Bukurešt, GOG, Porto... sastavi koji mogu pobijediti svakoga ako dobiju priliku za to, makar su PSG, Kiel, Barca, Kielce i dalje top. Dižu se budžeti, pojačavaju, nije jednostavno sve to pratiti.
Kako vam se čini vaš negdašnji klub Zagreb?
- Zagreb je uvijek dobar. Prije dvije sezone imao je problema koji su bili očekivani, ali sada je to jedna sasvim drugačija priča, što se pokazalo i prošle godine kada im je nedostajalo samo malo više sreće da uspiju proći skupinu. Borozan je bude li u formi kao iz Vardara ogromno pojačanje za Zagreb, mislim da će to biti i Milić, s Panjtarom koji je odličan na golu sada imaju tri vrlo dobra vratara. Ostaje pitanja sredine u kojoj će vrlo vjerojatno završiti Kavčić ili Srna, što je za očekivati i što je dobro, dok će po meni Zagrebu najviše faliti David Mandić čiji je odlazak za dosadašnju koncepciju nenadoknadiv, jer jednostavno takvog igrača koji ga može zamijeniti s njegovom rolom u obrani nema, makar je Ćavar pokazao veliki napredak. Ali, Mandić je Mandić... Mislim da će to biti najveće pitanje za Obrvana u pripremnom razdoblju, ne sumnjam da će Ligu prvaka dočekati spremni.
Želio je dodati:
- Velika je stvar da postoje Zagreb, Vardar, Celje, da su s ovog područja na vrh Europe došli Bjelovar, Borac, Metaloplastika, Metković... To nije obična stvar, nego stvar koja uvijek vrijedi i do koje više treba držati, a ne je rušiti pod svaku cijenu. Ne smije biti jedini interes rušenje takvih klubova koji nose jako puno imidža našem rukometu u Europi. Nismo puno puta svjesni koliko nam međusobni sudari znače za imidž. Vidio sam svašta posljednjih godina između Celja i Zagreba, rivalitet je normalan i treba postojati, ali i nešto iznad toga bitno za sve.
Kako vam se općenito čini Liga prvaka?
- Mislim da je napredovala, da se rukomet općenito promijenio, postao je brži i jako teško trpi specijaliste, promjene obrana - napad. Jednog možda, makar teško, već dvojicu - nikako. Klubovi koji se tome nisu u stanju prilagoditi imat će sve više problema. Stare navike polako i sigurno odumiru, stvaraju se nova pravila i tko ih ne prihvaća neće proći dobro. Sada će posebno s brzim centrom iz kruga, ne više sa same sredine dobiti još dimenziju brzine više.
U Celju ste trener mladom hrvatskom reprezentativcu Anti Ivankoviću. Došao je lani kada i vi. Kako vidite njegov razvoj, tek mu je 21 godina?
- Kada već pitate za njega, bez ustezanja ću reći da se radi o igraču koji će biti top klasa europskog rukometa. On je lijevi vanjski, ima visinu, igra u dva pravca jednako dobro i ono što je evidentno je veliki fizički napredak. Ivanković je jedan o nositelja naše igre, lani je prvi puta igrao Europsku ligu iz koje nas je nažalost izbacio GOG, koji je sada prvak Danske ispred Aalborga i također će igrati Ligu prvaka - zaključio je Alem Toskić.