Svi oni treneri koji već godinama marljivo i entuzijastično rade u hrvatskom ženskom rukometu ovih dana napokon mogu malo uživati i u nastupima seniorske reprezentacije. Među njima je i Ivan Jerković, trener rukometašica Dalmatinke iz Ploča i izbornik hrvatske juniorske reprezentacije.
- Posložilo se sve kako treba, i energija i kvaliteta koju mnogi dosad nisu prepoznavali. Izbornik Šoštarić je najzaslužniji, sve je složio na pravi način, vjerovao je u te cure kad je preuzeo reprezentaciju prije tri godine, imao je svoju viziju. Na veliku scenu došla je ta nova generacija hrvatske lige, produkt klubova, ali i selekcija koje je provodio Hrvatski rukometni savez. Sve igračice osim Pijević prošle su kroz sve selekcije - kaže Jerković.
Sedmerce s guštom skidala
Upravo spomenutu našu junakinju pločanski trener odlično poznaje.
- Ona je odlaskom Marte Žderić u Podravku s 15 godina došla u prvu ekipu Dalmatinke i malo-pomalo je stekla status prve vratarke. S njom na golu smo 2009. godine izborili ulazak u Prvu ligu, a ostvarili smo i najveći klupski uspjeh 2012. na završnom turniru Kupa u Đurđevcu. Osvojili smo tada treće mjesto s Teom na golu, uvjerljivo smo pobijedili Zamet.
Zanimljivo je i to kako je završila na vratima.
- Izvrsno je igrala nogomet, imala je odličnu koordinaciju nogu, pa je zato odlučeno da stane na gol. Imala je specifičnu tehniku branjenja, odlično je čitala udarce izvana, rijetko kad bi otišla u krivu stranu, a poseban forte bili su joj sedmerci, njih je baš uživala skidati.
Na vrhunskim razinama sporta u današnje vrijeme skauting i analitika dovedeni su do savršenstva, no Tea se zapravo od malih nogu studiozno pripremala za svaku utakmicu.
- Kad bismo dobili CD s utakmicom suparnika, jedna kopija išla bi njoj kako bi prostudirala svaku igračicu, to je krenulo otkako smo ušli u Prvu ligu jer se u Drugoj utakmice nisu snimale. Uvijek je znala tko gdje puca, a imala je i osjećaj za reakciju. Sa svim tim iskustvom, nakon skoro 15 godina, nije ni čudo kad uhvati par ‘živih lopti’ na utakmici. To je njena inteligencija na golu, njeno prepoznavanje situacije, udarca. Sa svim tim iskustvom i ta lopta ostaje u njenim rukama.
Vjerujem u finale
Zanimljivo je da Tea u Dalmatinki dugo vremena nije imala posebnog trenera vratarki, to se dogodilo tek po dolasku u Lokomotivu.
- Samo u njenoj posljednjoj sezoni imali smo specijalista za rad s vratarkama. Bio sam njen jedini trener kroz dugi niz godina, i mislim da je naša najveća zasluga bila u tome što smo prepoznali da bi mogla biti dobra na golu. Sličnu priču imala je i Ivana Jelčić, naša Pločanka koja je također često s dečkićima igrala nogomet. Sigurno da je to za obje bilo korisno i u njihovoj vratarskoj karijeri.
Slijedi veliki okršaj s Francuskom, a Jerković je optimist.
- Bez obzira na konstantu i vrhunsku kvalitetu Francuske, vjerujem da će izbornik i igračice naći formulu za smirivanje njihove brze i eksplozivne igre. U prvom redu, trebamo nastaviti igrati čvrstu i agresivnu obranu, onda ćemo lakše do situacija za golove. Cure su sad ušle u taj pozitivan ritam i vjerujem da će se to nastaviti. Neće biti lagano, ali s obzirom na karakter kojeg su pokazale, vjerujem u ulazak u finale!