Jedan od najboljih hrvatskih odbojkaša svih vremena, a definitivno najbolji u 21. stoljeću, Igor Omrčen, završni je dio svoje profesionalne karijere - punih sedam godina - proveo u Japanu igrajući najprije za JT Thunders, a potom za Toyodu Gosei.
Osvojili Kup cara
U prvom je klubu proveo dvije, u drugom pet godina i onda je 2019. rekao dosta, vratio se u Split i ubrzo se predomislio s planovima za igračko umirovljenje. Evo ga i sada, drugu sezonu igra za Split, sa 40 godina je i dalje statistički najbolja dijagonala hrvatske lige.
Igor se malo iznenadio kad smo ga nazvali da malo pričamo o japanskom - rukometu, ali nije pao na leđa i rekao da o tome ništa ne zna. Dapače.
- Znam da moj bivši klub ima još i košarkašku i rukometnu momčad, te da je ta momčad jedna od boljih u Japanu. Mislim da su nedavno osvojili Kup cara, u Japanu je to vrlo prestižno natjecanje u bilo kojem sportu. Znam nadalje da se rukomet kao sport u Japanu tek razvija, najvećim dijelom i zato što su domaćini Olimpijskih igara, pa se ulaže sve više novaca. Znate kako je kod njih. Kad se nečega uhvate, onda je to ozbiljno, disciplinirano, radna etika nikada nije sporna. Taj moj klub je, recimo, prvi doveo stranca u japanski rukomet, bio je to Španjolac Hugo Lopez, a ako se ne varam povremeno je dolazio raditi i jedan španjolski trener.
Yuta? Možda da ga vidim
Izbornik im je s Islanda, Dagur Sigurdsson.
- E, to nisam znao, ali je potvrda onoga što sam prethodno rekao. Nema kod njih šale, vjerujem da će i sada na Svjetskom prvenstvu i kasnije na Olimpijskim igrama zadati puno muke favoritima, možda nekome otkinu bod, uzmu pobjedu. Neće biti lako igrati s njima, oni su fanatični, uvijek maksimalno fizički spremni kao sportaši, u stanju su non-stop trčati gore-dolje.
Je li Igor čuo za Yuta Agariea?
- Ne, ništa mi ne znači to ime.
Najbolji japanski rukometaš.
- Iskreno, možda ga i poznam, ako je igrao u mom klubu (nije, provjerili smo), jer u facu ih znam dosta. Po imenima nikoga. Poznajem ih, jer smo trenirali u istoj dvorani, susretali se. Inače, ne bih se iznenadio da se ta njihova priča s rukometom razvije u nešto konkretno. Sjećam se kako su se zapalili za ragbi, taj im je sport baš legao i lani su bili domaćini Svjetskog prvenstva. Bili su tvrd orah za mnoge, neke su igrače s Novog Zelanda i Australije doveli pod svoju zastavu, one koji su imali japanske korijene.
Rukometa nema puno u medijima u Japanu, tamo se zna poredak tri najpopularnija sporta.
- Baseball, pa dugo, dugo ništa, onda nogomet i odbojka. S tim da je popularna muška i ženska odbojka. Za baseballom su potpuno ludi, na televiziji se mogu gledati i njihova srednjoškolska prvenstva, stadioni od 50.000 gledatelja su redovito puni, baš kao što je slučaj u SAD-u. To je doista na toj razini.
Hvatamo korak
Igor se veseli Svjetskom prvenstvu u rukometu i naravno da će pratiti Hrvatsku. Uostalom, prošle godine je uživo u društvu nogometaša Ivana Perišića gledao finale Europskog prvenstva između Hrvatske i Španjolske.
- Nema onoga tko ne prati naše rukometaše u siječnju. Dok sam bio u Japanu bilo mi je teško pratiti i zbog vremenske razlike, pa sada sve pokušavam nadoknaditi. Nije mi bio problem otići na lanjsko finale. Jedva čekam da počne, da me pukne taj adrenalin.
Odbojkaško prvenstvo je trenutno u stanju mirovanja, bit će prilike za gledanje Hrvatske.
- Split prvu utakmicu u nastavku igra 30. siječnja, bilo je dosta problema zbog cijele situacije, puno utakmica se moralo nadoknaditi, ali hvatamo korak. Nije ni loše u svom tom ludilu. Mi smo trenutno na 4. mjestu, izgubili smo od momčadi koje su jače od nas, koje su profesionalci, ali mislim da napredujemo i da bismo uz malo sreće nekome mogli pomrsiti račune. Bilo bi lijepo kad bi u tome uspjeli, za nas bi ogroman zamah bio plasirati se u neko finale, u kupu ili prvenstvu.