Uvijek dobri Ninča. Malo je istina bio na svoju ruku, nekad i prežestok, prebrz na jeziku, zbog čega je često i propatio, ali uvijek je bio veliki dio hrvatske rukometne reprezentacije. Makar je u njoj čekao u redu za prvi sastav, nikad nije rekao ne, nikad odustao. Svaki poziv bio je nagrada i na kraju kada se podvukla crta ispala je to jedna odlična karijera.
Od Zadra u kojem je krenuo, Zagreba u kojem je skupio 10 naslova, do njemačkog drugoligaša Strasundera u kojem je bio prvi strijelac lige, do jakog Füchse Berlina, Dinama iz Minska, sve do turskog Bešiktasa s kojim je izbio na rukometnu kartu Europe i nakon 2017. rekao - dosta. A mogao je još.
Obiteljski posao
Za Hrvatsku se skupio 61 nastup, zabio 94 gola, osvojio četiri medalje - srebro s našeg SP-a 2009, bronce sa Eura 2012. u Srbiji, OI u Londonu 2012. i SP u Španjolskoj 2013. Kada god je ispao netko nezamjenjiv, bilo je “zovi Ninču” i uvijek je to bio pogodak. Svaki je poziv višestruko vratio, jer je u igri nosio i borbeni duh tima, jako važan za uspjeh.
Danas je u svom Zadru, okrenut poslu koji nema veze s rukometom, ali ćemo ipak reći - ne tako daleko od rukometa. Evo i zašto.
- Pa dobro, još dok sam igrao mislio sam na sutra, a građevina je obiteljski posao koji sam naslijedio od oca. Sâm sam dok sam igrao kupovao zemljišta, danas na tim zemljištima gradim stanove i reći ću da sam maksimalno okupiran tim poslom.
No, ostavio je odškrinuta vrata najdražem sportu.
- Jesam, tu sam, pokušavamo nešto učiniti da se zadarski rukomet vrati na pozicije koje je nekad imao i koje zaslužuje. Nije lako, ali rekao bih da se sada skupila određena skupina ljudi koja bi to mogla učiniti i ja sam im u svakom slučaju na raspolaganju. Ima tu i financijski jakih ima iskusnih rukometaša i privrednika. Puno je dobrih igrača poteklo ovdje, mislim da i sad ima potencijala, ali neimaština je dovela do toga da sve to na neki način preživljava više nego što vrijedi. Nadam se da će uskoro biti drugačije. Imamo ljude za to.
Ne smiješ odustati
Kakva je realna situacija?
- Realno je da postoje u Zadru tri kluba, ali da realno ne postoje mogućnosti niti za jedan pravi. E sad, mišljenja sam da sve to možemo složiti i upregnuti u istu priču s kojom bi se sve oživjelo, a da se svakom da uloga koja je za tu priču važna. I Zadru i Arbanasima i Zadru 2013. koji dobro radi s mladima. Istina je da je Zadar grad košarke i nogometa, ali mislim da rukomet ima dobre argumente i vjerujem da će se naći način da se to pokrene u pravom smjeru. Dolazi nam često reprezentacija, bio je Zagreb s Ligom prvaka, dolazi nam i F4 SEHA lige, ljudi vole dobre stvari, vole rukomet, pokazuju to... Situacija u sportu je teška općenito, bilo bi idealno sve pokrenuti od nule, ali u dosta slučajeva to je nemoguće. Vrijeme najbolje pokaže što je realno, a što ne. Mislim da je rukomet na putu povratka.
Hoće li u građevinskim okupacijama biti mjesta za rukomet?
- Hoće, ako bude trebalo, ako me budu vidjeli u tome, a mislim da bih mogao pomoći. Mislim da svatko tko želi, može pomoći. Ja sam takav, kroz život me vodila emocija i karakter, to su stvari koje nikad nisam skrivao. Bio sam uvijek svjestan svojih mana, bio sam svjestan da ima i boljih, ali se nikad nisam predavao. Znao sam često dobiti i po nosu i po glavi, ali sam išao dalje. Zato danas mogu reći da sam zadovoljan kada se sjetim rukometnih dana. A u poslu je isto. Ima dobrih i loših dana, ali nikad ne smiješ odustati.
Kako ide posao?
- Ne mogu se požaliti, osim što ga je puno, ali dobro, bolje da ga ima, nego da ga nema. Što se napravi, proda se.
Troje djece
Imate i veliku obitelj i dva hobija?
- To su stvari koje čine život punijim i ljepšim. Djeca rastu, Luki je 13, Lovri 8, a Loti 3 i pol godine. Svako dijete traži svoje. Mama je tu ipak broj 1, ali i ja se snalazim kada treba. A što se hobija tiče, često volimo sjesti na bicikle, pa na duže ture. To nas je u ovoj korona krizi spasilo. Drugi veliki hobi je moj brod. Kada se popnem na njega gasi se mobitel, uzima se udica i to je onda najbolje opuštanje od svega. Ulovi se lijepe ribe, pa se onda može malo i opustiti - kaže Ivan Ninčević.
Ima li to ribanje veze s lijevim krilima, ne znamo, ali znamo da su u tome apsolutni prvaci baš Nikša Kaleb i Ivan Ninčević. Bilo bi dobro vidjeti taj dvoboj negdje oko Kornata. Ekstra bi fešta bila, to budite sigurni.