PIŠE VALTER MATOŠEVIĆ
Crnogorci su nas potpuno deklasirali. Mada mi je to teško reći, imam i osjećaj da su željeli više pobjedu. Vidjeli se to po njihovoj agresivnosti, odnosno igri u obrani. Na drugoj strani mi smo ušli dekoncentrirano u samu utakmicu. Kao da smo htjeli sve riješiti u deset minuta. Forsirali smo liniju, nismo imali šut, a u obrani nismo imali gustoću. Najgore od svega je da nismo išli na ruku, nismo imali agresivnost, nismo radili faulove, a pored svega toga njihov golman Simić se razbranio i to je na koncu rezultiralo ovim velikim porazom.
Crnogorci su bolje odradili pripremu utakmice i taktički bili bolji. Nažalost nas je ta korona više poremetila, ali u tome ne treba tražiti opravdanje za ovakvu izvedbu. Prije samog prvenstva Crna Gora je imali problema s koronom. Neke su igrače vratili, i sada imaju pozitivnih, ali više-manje su kompletni i bilo im je puno lakše pripremati se i uigravati, stvarati taktiku. Kod nas je teška improvizacija i teško je pripremati se kada ne znaš što nosi sutra, ali ponavljam to nije alibi.
Kakav je bio plan našeg izbornika ne znam, ali mlađi igrači su dobili prigodu za dokazivanje. Motiva ne nedostaje jer ipak je to EP, hrvatski dres, ali i kult reprezentacije koji imamo. Vidi se to i po tome da jednom Sliškoviću nije bilo teško potegnuti iz Portugala, da se Mirko odmah odazvao, upornost Načinovića. Imali smo tu neku šansu koja se ukazala kada smo imali dva igrača više, kada smo digli agresivnost ulaskom Načinovića i Mandića, ali nažalost na naše otvorene šuteve odlično je reagirao Simić. Umjesto da se spustimo na 4-3, oni su otišli na 5-6 i igrali šah s nama do kraja.
Crnogorci su nas dobro skautirali. Miloš Vujović i Čavora bili su nam enigma, a naši golmani na streljani. Mislim da je trebalo izaći, ići na ruku jer lopta od beka do pivota treba doći i uvijek je pitanje hoće li je uhvatiti, nagaziti crtu, možda i netko napravi faul, ali mi nismo izlazili. Nismo smjeli pustiti njihove šuter koji su odlični igrači, da rade što žele. Morali smo izaći te udarce, na pa što god bilo iza leđa i tu vidim najveći problem u našoj igri, ali izaći odlučnije jer trebalo je pomoći golmanima.
Pešić i Alilović dali su svoj doprinos, ali na drugoj strani zasjenio ih je Simić koji je stvarno odradio vrhunski posao. Dečko brani na vrhunskoj razini u Bundesligi i to potvrđuje u reprezentaciji. Protiv Slovenaca je cijelu utakmicu branio prosječno, a onda zaustavio tri ključna penala. Dakle jedno veliko iskustvo i veliko samopouzdanje, a i obrana ima veliko povjerenje u njega. Kockaju SE s krilima, puštaju da to on zaustavlja i radi to jako dobro.
Izgledi za neki dobar rezultat su tanki. Situacija se jako zakomplicirala, ali teorija uvijek postoji. Teško je govoriti o medaljama kada imaš nula bodova na kontu. Ovu utakmicu treba izanalizirati i koliko je moguće izvući nešto pozitivno i spremiti se za Dansku. Pokušati pobjedom otvoriti neki put za neku poziciju. Kažem pokušati dobiti, ali bit sveg je da dečki igraju za sebe, za Hrvatsku i to je dovoljan motiv da daju maksimu od sebe, da pokažu energiju i rezultat ne bi trebao izostati.
Neće biti lako jer Danci su čini se nikada jači.