Kraj grandiozne karijere: Čovjek od gume i rukometaš kakav se rađa jednom u 100 godina najavio odlazak

Na utakmici Zeekstara u Tokiju 25. veljače, svoj posljednji susret u karijeri odigrat će Luc Abalo. Čovjek od gume, nevjerojatan igrač, desno krilo kakvo se rađa jednom u sto godina odlučio je reći zbogom rukometu.

Postoje tri trostruka olimpijska pobjednika u rukometnoj povijesti. Michael Guigou (41) oprostio se na kraju prošle sezone, Luc Abalo odlučio je otići sada, sa 38 na leđima, a jedini u igri od njih trojice još je Nikola Karabatić (38).

Momak rođen u pariškom Ivryju od oca Togoanca i majke iz Gane, napravio je veliku rukometnu priču, jer njegova je igra obilježila puno više od francuskog rukometa. Teško se sjetiti da je netko igrao tako brz i kvalitetan rukomet kao Abalo. A odigrao je 289 utakmica za Francusku, zabio 859 golova, s Francuskom se triput popeo na olimpijski tron, osvojio još jedno olimpijsko srebro, bio svjetski prvak 2009., 2011. i 2017. godine, trebao je biti i 2015. kada nije igrao finale zbog ozljede u Kataru. Triput je bio prvak Europe 2006., kada je to bilo njegovo prvo zlato u Švicarskoj, pa 2010. i 2014. godine. Naslovima je dodao i europski klupski sa Ciudad Realom 2009. godine, pa se može reći da je ako se zna da je bio prvak Francuske, Španjolske, Norveške, osvojio sve što se u karijeri osvojiti moglo.

Abalo je velika faca u Francuskoj makar se u njoj nikad nije želio isključivo zadržati. Kada su svi mislili da može igrati gdje hoće i za koliko hoće, on je otišao u norveški Elverum, pa u Japan u kojem se zadržao čak 18 mjeseci i u kojem će zaključiti karijeru, jer je, kaže, želio vidjeti i neke druge stvari, a ne samo rukomet.

Abalo je rođen u srpnju 1984. godine i bio je puno više od običnog rukometaša. Umjetnik, kako na terenu, tako i izvan njega. Bio je slikar, imao je izložbe u Parizu, bavio se fotografijom, videom, modom. Napravio je svoju modnu liniju LAN (Luc Abalo Nineteen) i odlično prošao s njom, napravio je narukvicu za promociju Olimpijskih igara u Parizu 2024. koja je prodana u milijun i 500 tisuća primjeraka.

Sada je zaključio da je dosta igranja i Japanci su odlučili da mu ne daju tek tako vratiti se doma u Francusku, već su mu ponudili da ostane dio tokijskog Zeekstara kao savjetnik, direktor, trener, što misli da je najbolje. Igrač za velike utakmice, nikad nisi znao kad skoči kako će se i gdje prizemljiti, a u dva koraka stizao je od centra do gola - nevjerojatno. Igrač po kojem će se pamtiti rukomet sasvim sigurno.