Jedno moramo razjasniti odmah za početak. Vi koje zanima rukomet, možete slobodno preskočiti ovaj tekst. Razlog? Ovdje ćemo malo o... Barceloni! Ne gradu, već nogometu, Messiju i društvu.
Konačno smo, naime, dočekali vidjeti se s Dorom Krsnik (ona inače igra rukomet), ali je vatrena navijačica Barce. Ne bi se htjeli hvaliti, ali kada su u ponedjeljak Kraljice šoka sletjele u Zagreb, Dora Krsnik je prve izjave dala za SN. Nisu međutim ni SN bitne, a ni rukomet (to smo već objasnili), jer novinar je imao zaštitnu masku FC Barcelona. Svaki vatreni, pravi navijač katalonskog diva to uočava u gomili. Katalonska veza. Dvoje zagriženih za Barcu.
Vidjeti druge ljude je - šok
Dora je u Danskoj dakle nastupala na kontinentalnoj smotri svojeg sporta, vjerojatno je nešto pogledala i utakmice suparničkih vrsta, ali i ondje, na sjeveru Europe, u nekakvom “rukometnom balonu” pogled je bio uperen svako malo na europski jug.
- Naravno da sam gledala! Svaku našu tekmu. Svaku tekmu Barcelone. Bez brige.
Pa, osobno nisam ni brinuo, a još manje sumnjao. Koja bi bila vaša ocjena dosadašnjeg dijela sezone? Još Božić nije, a trofej La Lige nam se čini...
- Joj, jako loša sezona dosad. Žalit ću se, ali nema veze. Barcelona je uvijek u srcu.
Ili - Visca Barca! Nego dobro, ajde budući da ljudi ipak očekuju ponešto i o rukometu, čestitamo!
- Ha, ha, hvala.
Onaj doček u Zagrebu u ponedjeljak je malo drukčiji od odlaska?
- Ne da nas nitko nije ispratio, a zašto i bi, nego ni mi nismo uzele dovoljno stvari sa sobom. Uzele smo samo za tjedan dana, a ostale koliko... tri tjedna, skoro mjesec dana. Dokazale smo da srce može pobijediti kvalitete.
Kako ste “feštale”?
- Pa, nismo puno.
Ma da, a ovaj lagano hrapavi glas, to nije od Barcelonine himne?
- Ne, ne fakat nismo puno. Budući da je ipak “lockdown” bilo je malo problema oko, hm... kako bih rekla, nabavke za feštu. Možda se okupimo kroz nekoliko dana, iako budući da je doba korone, malo teže.
Je li vam mnoštvo od 100-150 ljudi na dočeku kulturološki šok čisto iz razloga što ste tri tjedna bile zatvorene, izolirane u hotelu...
- Baš to, mjesec dana sam gledala ovih 20 ljudi i sada kada sam vidjela druge ljude... stvarno mi je šok. Još ovako blizu, ha, ha. Ima još ljudi, jeee!
Bit će obećanja, znam
Kada smo kod šokova i vašeg nadimka Kraljice šoka, kako ste i gdje nabavile one krune s kojima ste izašli na dodjelu medalja?
- Same smo ih napravile, noć prije utakmice za broncu. Spontano nam došle, kao sve dosad.
Od čega ste ih napravili?
- To su bili neki ukrasi u hotelu, Ana Debelić je uzela, stavila jednu i rekla “Ajmo sad svi tako”. Na kraju je svaka napravila svoju krunu.
Napraviti ovako nešto, bila to u vašem slučaju kruna, u nekom drugom slučaju recimo majice s nekim pobjedničkim natpisom, a uoči utakmice za medalju... znak samopouzdanja, mi bismo rekli.
- Pa naravno. Dankinje su nas baš podcijenile. Nitko nikoga ne može pobijediti prije nego izađe na teren, to se ne radi.
Dora je imala još jednu poruku.
- Sada će biti puno obećanja, znam, ali ja se stvarno nadam se da će ovo ipak nešto promijeniti na bolje i za ženski rukomet i koliko je on dobar. Nadam se da će se nastaviti ulagati, ne samo u rukomet, nego u sve ženske sportove u Hrvatskoj. Svi moraju biti popraćeni kako treba.
Zamjerate li možda i medijima što vas nisu više, jače, bolje popratili prije EP, u početku samom...
- Ne zamjeramo. Oni koji su vjerovali su naše obitelji, navijači, a drago nam je što smo uspjele “podignuti” sada i sve medije.
Ma pustimo rukomet
Ma, pustimo medije i rukomet više, samo da se nama podigne i Barcelona...
- Eh, to bi i ja htjela. Ništa, idemo ih gledati i dalje - oprostila se od nas s ovim riječima Dora Krsnik, velika navijačica Barcelone i štovateljica Messija. Aha da, i osvajačica bronce na rukometnom EP!
Lijepo smo vam napisali na početku da ćemo o Barci...