Nikad nismo imali neko obilje ljevaka, ali smo uvijek na toj poziciji imali top klase. Nekada je to bio Zlatko Saračević kojem je pomogao Zoran Mikulić, kasnije je došao Pero Metličić, koji je sve to briljantno odradio sam gotovo bez ičije pomoći. Sve između i kasnije bilo je dobro, ali nikad nismo dobiti tu razinu koju smo imali sa spomenutom dvojicom.
Današnja situacija nudi jako puno perspektive, ali i dosta pitanja na koje ćemo morati odgovoriti da bismo imali istu sliku očekivanja. To je početak cijele priče.

Svakako najzanimljiviji po tom pitanju je Ivan Martinović. Njegova napadačka lakoća je impresivna i nije slučajno baš on bio MVP SP-a juniora na kojem je Hrvatska bila srebrna. No, s Martinovićem još nismo dobili kompletan odgovor za ovu poziciju. Dva su razloga. Prvi da njegova igra u obrani nikad nije slijedila igru u napadu, a nismo do Šoštarića imali krilo koje može odigrati halfa u obrambenom smislu da nam malo pomogne. Kockali smo se Martinovićem, to nije uvijek ispalo sretno.

Prilika u Löwenu

Martinović je već godinama u Bundesligi. Bio je u Hannoveru gdje se pokušao dograditi uz Ortegu, ali nije išlo. Onda je otišao u Melsungen, tamo se ozlijedio, pa je veliki dio presjedio na tribini, nije ga bilo ni u reprezentaciji. Njemačka liga je obrambeno brutalna i savršeni test mogućnosti za mladog igrača, premda on više nije ni toliko mlad ruku na srce. Sada je Melsungen promijenio za RN Löwen.

Iz Löwena je otišao Šveđanin Lagergren u Magdeburg i Martinović bi morao iskoristi priliku koja mu se nudi u timu u kojem će imati priliku igrati sa svojim suigračem iz juniorskih dana Halilom Jaganjcem. Sebastian Hintze trener RN Löwena koji je klub lani izdigao do naslova u njemačkom Kupu, želio je baš Martinovića u svom timu i na pitanje obrane uvijek je odgovorio, ‘naučit ćemo ga, neće biti problem’. Taj detalj bit će izrazito važan u idućoj sezoni za Hrvatsku, jer ako dobijemo Martinovića u punom profilu barem 20 minuta, u napadački ne sumnjamo, jer to nam ekstra kvaliteta, onda ćemo načiniti ogroman korak do uspjeha, jer Martinović ima liderske crte kada se rezultat lomi, nije ga strah odgovornosti. Sada ga neko vrijeme nakon SP-a u Švedskoj nije bilo u reprezentaciji, no prva ideja Gorana Perkovca sasvim sigurno je on.

MARKO MRKONJIC Cropix

Dok Martinovića nije bilo u reprezentaciji, u istoj se nametnuo Mateo Maraš. Dečko puca od snage i volje, premda nije brz kao Martinović, ali ima srce s kojim može srušiti mnoge prepreke. Njegova dionica sa Steinsom u utakmici protiv Nizozemske to savršeno pokazuje i najviše govori o njemu. Maraš je bio u Pelisteru, sada je u mađarskoj Tatabanyi, ima dobru minutažu i morat će poraditi na fizici, jer ga s obzirom na visinu često muče leđa, što dakako uvijek može biti opasnost. No, sigurno je da je Maraš svojim htijenjem kupio mjesto u timu i da će se za takvog, kakav je bio dosad, uvijek naći mjesta.

Klarica ima dobre role

Treći na toj listi je Luka Klarica. On je zadnje dvije godine puno napredovao igrajući dobre role u Zagrebu u Ligi prvaka. Još uvijek je sklon greškama, što mora izbaciti što prije, jer nije dobro da se ponavljaju. No, puno veći problem od toga je da je dobio mononukleozu, da je sada izvan terena, da je pitanje kada će se u punom profilu moći vratiti i kako će to nakon te nezgodne bolesti uopće izgledati. Svi se nadaju dobro. Klarica ima puno prostora za napredak i obrambeno i napadački, ali ulaganje u njega u posljednje dvije godine u Zagrebu se apsolutno isplatilo.

Luka Stepančić je igrač na kojeg se reprezentacija često oslanjala. Njegove šuterske kvalitete i iskustvo su neupitni, što se vidi na obrani gdje je bolji nego prije. Sada je u mađarskom Szegedu u kojem posljednje dvije sezone skoro nije igrao. Tek se vratio pred kraj prošle sezone, ali tek nakon što bude imao kontinuitet kvalitetu i igranja na toj razini imat ćemo konkretan odgovor može li danas 32-godišnjak biti od pomoći na dugim velikim natjecanjima. Kada je bio zdrav puno puta je pokazao da može, no posljednje sezone nisu mu išle na ruku i morat će biti strpljiv i on i Perkovac. Malo su ubrzali krajem prošle sezone, jer nije bilo ni Martinovića, ni Klarice. Imat će jaku konkurenciju u Szegedu u Španjolcu Garciandiji i sljedeća sezona bit će za njega veliki izazov koji će dati puno odgovora o mogućnostima.

Igrače koji mogu konkurirati ovoj četvorici u ovom trenutku nemamo. Imamo neke mladiće koji su zanimljivi, recimo Borna Manci Mičević koji dominira svojoj visinom. Dosad nije bio u temeljima Nexea, ali sada jest premda je Vejin još uvijek prvi ljevak u Našicama, a Sršen jako velika konkurencija. Hoće li se Manci izboriti za poziciju pokazat će sezona koja dolazi. Od mladih zanimljivim se pokazao junior Matej Vuleta koji igra u mađarskom Budaörsu. On nije klasični ljevak, igra ‘krivom’ rukom, ali je svojom brzinom jako dobro zatvorio igru našeg tima na toj poziciji. I treba ga imati na oku. Mađarska nije daleko…