Bilo je dosta skepse oko priče da se domaća elitna liga povećava prije godinu dana, te da će se s tim povećanjem sa 10 na 16 klubova smanjiti kvaliteta rukometa. No, vrijeme je pokazalo upravo suprotno, liga je definitivno živnula i moglo bi se reći da ta činjenica djeluje jako dobro na rukomet u ovom trenutku. Svaka korona za neko dobro, reklo bi se. To je već postao trend, ovisno o kutu gledanja.
Nakon tog velikog koraka sada bi bilo dobro da ta ista liga počne gurati i da izgura još jedan jači klub koji bi se mogao priključiti u borbi za najviše pozicije Zagrebu i Nexeu. To će biti onaj teži dio posla, koji bi trebao biti kruna svih nastojanja da se u teškim vremenima za kolektivni sport oživi domaće natjecanje i učini zanimljivim. Mogu li se na čvrste temelje postaviti budžeti, pa makar i skromni kakvi jesu, pa ih pomalo kroz godine dizati da bi priča postala bolja od ove danas, iz koje nam je od lani skoro 100 mladih igrača napustilo ligu. I to je važno pitanje povećanja koje još traži odgovore, a teško će ih naći sam rukomet, već samo sport u cjelini.
Nakon prve faze u dvije skupine Liga je podijeljena na veću i manju skupinu. Manju igra šest klubova za prvaka, veću njih deset za ostanak.
U Ligi za prvaka dvije neupitne stvari posljednjih godina su Zagreb i Nexe. A pitanje koje će se vrtjeti i ove je može li Nexe ugroziti jedinstveni rekord Zagreba u svim hrvatskim natjecanjima uopće. Jer, Zagreb je jedini osvojio baš sve naslove od postojanja Hrvatske, a realno kao favorit izgleda i danas. No, to na terenu mora potvrditi. Mnogi su skloni njihove dvoboje nazvati derbijem, ali to se u realnosti još takvim nije pokazalo. Hoće li, vidjet ćemo?
Ono što je jednako zanimljivo za primijetiti je da u toj Ligi za prvaka samo još jedan klub, uz Zagreb i Nexe, posljednjih pet godina ima konstantu. To je Poreč i jedino pitanje koje je ostalo uz njih je hoće li napredovati do razine konkurentnosti u Europi i s naša dva najjača kluba. Poreč ima sve mogućnosti, i financijske kao grad i infrastrukturne, ali sve ove godine nema i odluku da krene baš tim putem. Bez odluke krenuti neće, već će se zadovoljiti nastupom u hrvatskoj eliti.
Uz ta tri spomenuta kluba, u Ligu za prvaka ušli su Sesvete, Gorica i Varaždin. Sesvete i Varaždin bili su i lani, a Gorica godinu prije kada smo bili bez prvaka, jer je natjecanje zbog korone prekinuto. Velika vijest je da nakon niza godina u Ligi za prvaka nema Dubrave, što pokazuje određeni pad.
Liga za ostanak bit će nikad zanimljivija. Složena je tablica po kojoj se u drugu fazu natjecanja prenose bodovi, a na njoj je vodeći novi premijerligaš Trogir, što je za svaku pohvalu. Skupili su Trogirani 13 bodova i kapa dolje treneru Borisu Popoviću, jer je uvijek najteže opstati u prvoj sezoni nakon nižeg ranga. Čini se da Dubrovnik, koji je na nuli, jedini nema šanse za ostanak, da će mu se dogoditi ispadanje od kojeg ga je spašavala posljednje dvije sezone korona.
Svi ostali su u igri za ostanak, a to ligu čini super interesantnom. Od drugog Bjelovara sa 11 bodova, do pretposljednje Moslavine sa 6 samo je pet bodova razlike, a važno je reći da će osim što posljednja dva kluba ispadnu, sedmi i osmi igrati sa drugoplasiranim iz Prvih liga za po jedno mjesto u eliti. Na tim pozicijama su sada Spačva i Rudar, a samo bod više imaju Umag i Karlovac. Dakle, svaka utakmica će biti važna, a to se već dugo kada je liga u pitanju nije dogodilo.
Klubovi su dobili veliku priliku u teškim okolnostima i sada trebaju pokazati da su takvu priliku i zaslužili. Jedina velika šteta je da takve lige nema na malim ekranima, dok su neke druge slabije čak i našle svoja mjesta. To je stvar koja se mora promijeniti, jer u hrvatskom rukometu nisu samo zanimljive utakmice Zagreb - Nexe i Podravka - Lokomotiva. Kada to vidimo dobit ćemo rukomet kakav želimo. Recimo, taj Trogir bi bilo zanimljivo vidjeti... Ne treba ga skrivati.