Ljubuški je grad rukometa, a ove jeseni Ljubušaci posebno uživaju jer u svojem gradu mogu ugostiti poznate europske klubove. Njihov Izviđač Agram igra EHF Europsku ligu. Posebno je zadovoljstvo Ljubušacima kad s velikim momčadima dolaze hrvatski reprezentativci. Nakon Marka Kopljara u gradu podno tvrđave Hercega Stjepana bio je hrvatski vratar Filip Ivić (31) čija veza s Ljubuškim traje puno desetljeće. Prije deset godina Ljubuški je bio domaćin Svjetskoga omladinskog prvenstva na kojemu je igrala i Hrvatska s tada golobradim Ivićem među vratnicama. Pozdravljen je toplim pljeskom kad je stao među vratnice francuskog kluba Chambéry Savoia Mont Blanc Handball koji je pobijedio domaći Izviđač Agram 40:27.

Kao kod kuće

- Bilo je lijepo ponovno doći u Ljubuški nakon deset godina. Osjećao sam se kao kod kuće, hvala svima na gostoprimstvu i dobrodošlici. Ljubuški je rukometni grad što se vidjelo po popunjenosti tribina. Bio je gušt ponovno zaigrati tamo. Stigli su mi i članovi obitelji i prijatelji, tako da je bilo uistinu prekrasno. Drago mi je da smo odigrali dobru utakmicu protiv mlade momčadi Izviđača koja ima velik potencijal i koja se dobro nosila prvo poluvrijeme.

Nekoliko riječi o Chambéryju ?

- Chambéry je klub s velikom tradicijom, uvjeti za rad su vrhunski, imamo prekrasnu dvoranu, akademiju za razvoj mladih igrača, sjajne navijače koji su nam uvijek podrška. Grad je na super lokaciji što je jako bitno za privatni život. Snašao sam se dobro, branim puno i to je najvažnije. Liga je jako dobra, druga odmah iza Njemačke. Nema laganih protivnika, i s kim god igrate morate biti na stopostotnom pristupu. Prošlu sezonu bili smo četvrti, izborili Europsku ligu što je bio super rezultat. Ove sezone imali smo dosta problema s ozljedama, u jednom trenutku falilo je čak sedam igrača.

U dresu Ljubuškog prije deset godina

U najjačoj ligi Francuske devetorica su Hrvata, kako igraju, održavate li vezu s njima ?

- Od naših igrača u kontaktu sam s Ivanom Pešićem koji brani u Nantesu, te s Dinom Sladićem koji čuva vrata Limogesa i njegovim suigračima Matejom Hrstićem i Tomislavom Kušanom. Povremeno se čujem i s ostalima, to su Veron Načinović u Montpellieru, Šime Ivić u Aixu, Bruno Butorac u Créteilu, Mate Šunjić u Ivryju i Ivan Panjan u Saranu. Nadam se da nikoga nisam zaboravio. Hrvati se ovdje cijene, dolazili su ponajbolji i ostavljali dobar dojam. U mojem klubu Chambéryju Ivica Obrvan bio je trener četiri godine, a svojedobno su igrali Vlado Šola, Igor Kos, Jerko Matulić i Damir Bičanić. Evo sad ja držim tu tradiciju.

Malo treba da padnete

Iza vas je vrlo zanimljiva karijera, od Zagreba, preko Celja i Kielcea do Chambéryja. Jeste li zadovoljni ?

- Svaki sportaš u karijeri ima uspone i padove, pa tako i ja, dobre pamtim a loše probam zaboraviti, kako se kaže, he-he. Kao što sam rekao najbitnije je da sam zdrav, fizički se osjećam najbolje do sada u karijeri. Određeno iskustvo imam, a ono dolazi s godinama. Danas zaista uživam u svemu tome što radim. Rukomet je moj život i tome sam posvećen maksimalno.

O vama su pohvalno ljetos na Festivalu rukometa u Grudama govorili i hrvatski izbornik Goran Perkovac i trener vratara Valter Matošević, da ozbiljno računaju na vas potvrđuju i nedavne pripreme na kojima ste bili.

- Lijepo je čuti kad vas netko pohvali. Meni je to samo dodatni motiv za dalje, reprezentacija je za mene sve i presretan sam što sam opet dio toga zajedništva. Zadnji ciklus priprema prošao je jako dobro, bilo je dosta igrača, kako onih najiskusnijih tako i onih koji tek dolaze, svatko traži svoju priliku, a na izborniku je da odluči koji su igrači za natjecanja koja su pred nama, prvenstveno Europsko prvenstvo u Njemačkoj. Imamo jako puno dobrih pojedinaca koji imaju važne uloge u svojim klubovima i vjerujem da ćemo biti spremni i zdravi za Euro.

Vratimo se opet na početak priče i vašu generaciju koja je bila na omladinskom SP-u prije deset godine. Vi ste jedan od onih koji ste, unatoč usponima i padovima još uvijek tu. Bili ste sjajna klapa. Čujete le se još međusobno ?

- Generacija 92. imala je jako puno dobrih pojedinaca, osvojili smo puno toga i žao mi je što su se neki igrači pogubili, ali to je tako u sportu. Puno treba da uspijete, a malo da padnete, kako se kaže. Izdvojio bi tu par igrača koji i danas igraju u dobrim klubovima kao što su Sandro Obranović u Kadettenu, Leon Šušnja u Wisli Plock, Domagoj Pavlović u Melsungenu, Stipe Mandalinić u AEK-u, Matej Ašanin u CSM Bukureštu, - podsjeća nas Filip Ivić, vratar koji je za seniorsku vrstu Hrvatske debitirao još 2013. i u najboljim je igračkim godinama.