‘Na početku smo bile samo raspjevane Hrvatice koje se zabavljaju, sada smo ipak nešto više‘

Za Larissu Kalaus, igračicu Lokomotive, uoči EP-a znala je samo probrana "ekipa" zakljubljenika u domaći (ženski) rukomet, znali su je navijači zagrebačkog kluba, rukometni novinari, - domaći rukometni milje. I to je bilo sve, sada je poznaje cijeli rukometni svijet. Nakon što je službeno najboljoj vratarici svijeta Nizozemki Tess Wester zabila devet golova, sigurno je da je njeno ime i globalno poznatije, a zasigurno su ga podcrtali mnogi menadžeri. Uoči Njemačke, Larissu optimizam ne napušta:

- Konačno smo i mi nešto zapaženo napravile. Došle smo bez imperativa u Dansku, ostvarile prvi cilj i prvu pobjedu za prolaz u drugi krug, a zatim i puno više od toga. Sve smo to napravile samo zato jer smo zaigrane, zabavljamo se i uživamo. I prije smo bile dobre, no nikako nismo mogle probiti tu psihološku barijeru. Na početku smo bile samo raspjevane Hrvatice koje se zabavljaju, sada smo nešto više.

Tko je kod Njemačke najopasniji, već ste ih snimile?

- Nikad ih nismo dosad pobijedile, idemo sada i to pokušati, i to u povijesnoj utakmici. Najveća prijetnja s njihove strane je brza tranzicija, koju u pravilu vode Smits ili Bölk, nekad Grijseels. Trener nam je rekao da brzim faulom zaustavljamo takve pokušaje u začetku - ili one s njihovih krila, dok ne postavimo obranu, koja je tijekom cijelog turnira odlična.

Sjećate li se kvalifikacija za SP u Japanu s Njemačkom?

- Bila sam tada ozlijeđena, nisam igrala u obje utakmice, no gledala sam ih. I tada su cure pružile dobar otpor, no nismo imali to "nešto" u glavama. Vjerujem da smo to sada nadišle. Idemo se opet igrati i zabavljati, kao i uvijek dati sve od sebe, pokrivati međusobne pogreške. Taj je recept dosad palio, nadam se da će i sada, za povijesni polufinale. Veći nam motiv ne treba.

BO AMSTRUP

Vas i ostale djevojke najviše je i u klubu "začinio" rad izbornika Nenada Šoštarića?

- Što reći?! Trener je stručan do bola, veliki je taktičar, vjerujem kako i drugi znaju da je najbolji na planu analize protivnika i pripreme utakmice. On to u detalje uvijek radi, napravit će i sada, znat ćemo sve o Njemicama, više nego one o nama.

Vaš put je dosad bio u dlaku isti kao i sestre blizanke Dore, koja je minutu starija. Ona je, zasad, u drugom planu na prvenstvu.

- Doći će i ona na svoje, sigurna sam. Od prvih smo koraka zajedno, tako je i roditeljima bilo lakše.

Trenutačno ste "zarznuli" diplimski rad na psihologiji?

- Samo dok traje EP, nadam se da ću i to uskoro srediti. Tema je o neuropsihologiji, laičkim jezikom, nešto u vezi oporavka nakon moždanog udara. Kada završim s fakultetom, moći ću početi razmišljati o pravom rukometnom profesionalizmu.

Prvo ste trenirali taekwondo. Kada i kako je rukomet ušao na velika vrata u život vas i sestre Dore?

- Mama nas je forsirala da se bavimo sportom, svašta smo probale. No, kada su mnoge cure iz razreda u prvom razredu u osnovnoj školi počele s rukometom, i nas dvije smo krenule i, eto, ostale.

Dosad ste bili samo na EP-u u Francuskoj 2018. I tada su u skupini bile Nizozemska i Mađarska (uz Španjolsku)...

- Ubile su nas Španjolke na startu, izgubile smo sve tri utakmice. Protiv Nizozemske sam i tada bila solidna, očito mi odgovaraju. U napadu nisam bila loša, ali tada još nismo bile "zrele", većina nas je bila debitantica, nismo još u glavama imale to da ih možemo pobijediti.

Najveće utakmice odigrali ste osvajajući Challenge cup 2017.?

- Da, to mi je dosad bio vrh u karijeri, no, uz dužno poštovanje, ovo s reprezentacijom ipak je nešto više. Ne da se to usporediti. Ovo je neka druga razina, ovo je prava stvar.

Ima li igračica koja joj je bila uzor, u Hrvatskoj ili općenito?

- U Podravki sam gledala Mirandu Tatari, možda ona. No, ipak sam više gledala muške, naše reprezentativce koji su uvijek bili uspješni na velikim natjecanjima. Možda mi je od svih Drago Vuković bio najdraži. Bili smo zajedno u nekoj emisiji, bio je vrlo drag prema nekoj djevojčici, mladoj rukometašici, i to mi je ostalo u sjećanju.

BO AMSTRUP

Mogu li naše igračice sada biti i miljenice sreće?

- Bit će nam i sreća potrebna, u sportu je uvijek tako, no sve je na nama. Ponovit ću, uspijemo li u onome u čemu smo dosad bile dobre, a to je uživanje u igri, međusobno pokrivanje, pola smo posla napravile.

Napravile ste čudo i bez obzira na to kako ćete proći protiv Njemačke...

- Jesmo, vjerujem da i dalje možemo tako nastaviti. Bilo je važno prelomiti to u sebi i dokazati sebi samima da smo sposobne za velike stvari. Puno je toga samo u glavama...