Ako ćemo iskreno, bilo je ružno gledati. Umjesto da mi održimo lekciju “nedoraslim Japancima”, oni su je održali nama. S obzirom na to kako smo izgledali na terenu u prvom nastupu na Svjetskom prvenstvu, trebali bismo poslati zahvalnicu domaćinu Olimpijskih igara što su nam uzeli smo jedan bod, a ne oba. Ali, s druge strane, to je samo jedna utakmica i to jedna od onih koja će se spominjati jako rijetko ili skoro nikad ako nastavak prvenstva bude u skladu s vrijednošću i renomeom hrvatske reprezentacije. I zato nema potrebe za pretjeranim seciranjem, bilo je, prošlo, idemo dalje.

Na tom je tragu i Mirza Džomba, nekad sjajno desno krilo hrvatske reprezentacije...

- Realno, podbacili smo momčadski, svi, od izbornika do zadnjeg koji sudjeluje na terenu. Da smo odigrali samo na jednoj razini više, lako bismo priveli u svoju korist ovu utakmicu. Ali to je tek prva utakmica i ne bih na ovaj rezultat gledao tragično, imamo još vremena sve popraviti, a vidi se i po izjavama igrača da su svjesni da to nije bilo to i mislim da je to najvažnije. Opet će se pojaviti svakakve priče i upitnici, ali mislim da nikako ne smijemo narušiti atmosferu. Općenito u rukometu nema ni pojedinačne krivice ni zasluge, a seciranje nakon prve utakmice nema nikakvog smisla.

Negativni žrvanj

A kako je vama izgledalo to što smo prezentirali protiv Japana?

- Nikome to nije izgledalo dobro i možemo biti zadovoljni bodom. Kad bi se gledalo po papiru igrali smo s nerenomiranim suparnikom, ali što se tiče same igre, iako ne znam mogu li Japanci ovo ponoviti, odigrali su jako dobro taktički, tehnički i vrlo požrtvovno. Njihova igra je imala glavu i rep i vidi se da im je izbornik Sigurdsson donio puno toga dobroga.

I sami ste igrali puno utakmica koje su “na papiru dobivene i prije nego što su počele”, uostalom, mi smo poznati po takvom mentalnom sklopu koliko god tvrdili da “ovaj put nećemo tako”.

Je li i taj nekakav stav, ne kažemo svjesni, ali podsvjesni svakako, “to su samo neki Japanci”, odigrao ulogu?

- Svi smo mi od krvi i mesa, sigurno da nismo ušli kao što bismo protiv Francuske, Danske ili Norveške, ali to je realno boljka svih. Mi nismo stroj koji melje, nego ekipa koja funkcionira na emociji. Obrana mora biti na gornjoj granici da izgleda savršeno, čim je na 95 posto ispadamo smiješni i kad se na to nadovežu Japanci koji igraju drukčiji rukomet od onoga na koji smo navikli... Mi smo programirani na europski rukomet, ne na ovakve njihove bočne kretnje. Ali ponavljam, ovo je tek početak prvenstva i to prvenstva koje se igra u sasvim drukčijim okolnostima nego bilo koje prije i nikako na ovo ne bih gledao tragično. Samo je jedno ključno, ako se svi zajedno dignu na višu razinu sve će to biti dobro. Ja nas i dalje vidim top favorite ovog prvenstva.

Gledajući iz fotelje dojam je bio da je izbornik Červar od početka susreta previše mijenjao igrače.

- To je jedna situacija gdje u svi ušli u negativni žrvanj. Da povučem paralelu sa susretom za broncu na SP-u 2017. kad je izbornik Babić dugo držao u igri iste igrače računajući da će netko proigrati. Ovo je bio potpuno suprotan primjer, Japanci su se rano odvojili i zavladala je panika, izbornik nema vremena čekati 6-7 napada nekoga, nego već nakon prve ili druge pogreške krene rotirati. Njegova je ideja traženje postave koja se okrenuti stvari, ali s druge strane kad imaš puno izmjena razmontiraš tečnost igre. I jedan i drugi izbor ima svoje i pozitivne i negativne strane i to je stvar subjektivnog izričaja izbornika, kako se on osjeća u tom trenutku. Kad zavlada grupno negativno ludilo, da se tako izrazim, nema pravila i izbornik odlučuje što napraviti. Uostalom, zato i ne može svatko biti izbornik.

Povjerenje je jako bitno

Vratite se na trenutak u svoju igračku kožu, logično nam je da je svakom igraču puno draža varijanta “nemoj me vaditi nakon prve pogreške, vratit ću ti to povjerenje koje mi ukazuješ držeći me na terenu”.

- Naravno, a ja sam općenito razmišljanja da pozitivna energija i vjerovanje u igrača svakog igrača čini 50 posto boljim, a to je na turnirskom natjecanju ključna stvar, da je glava na mjestu i da znaš gdje si i što si u ekipi.

Kako kao nekadašnje desno krilo gledate na izbornikovu odluku da igra s desnim krilom na poziciji desnog vanjskog dok nam dva desna vanjska sjede na klupi?

- Mislim da nije neophodno igrati s desnim krilom na toj poziciji, ali to je subjektivni osjećaj u utakmici što ti treba i što želiš dobiti. Izbornik Červar je kroz obranu pokušavao doći do rezultata pa je tu počeo mijenjati Horvata i samim time nije gledao da napad pati. Vjerojatno je mislio da ćemo sa starijim i iskusnijim igračima lakše napraviti što treba, ono “ajmo mi pokrpati obranu”, ali kad zavladaju ta malo teža stanja teško je reagirati. Tu nije isključena ni greška izbornika, ali svi griješimo i ne treba po meni ulaziti u te neke detalje, jer da smo bili samo na jednoj razini više koju god obranu da smo igrali mi bismo se prošetali.

Izbornik je svoju odluku o ostavljanju Ivana Martinovića na klupi objasnio s time da nije želio opteretiti mladog i neiskusnog igrača teretom da on mora odlučivati u teškoj situaciji. Slažete li se s takvim pristupom, pogotovo što Martinović doduše nema iskustvo igranja za reprezentaciju, ali ima ono iz Bundeslige?

- Ako ga nije htio baciti u vatru da nepotrebno ne izgori, mogu to razumjeti, ali to je dečko koji je baš falio ovoj reprezentaciji i on će to sigurno pokazati u nastavku prvenstva. Martinović ima izrazitu pokretljivost nogu, dugo nismo imali na desnom beku takvog igrača. Osim toga, on realno igra već tri sezone Bundesligu, mlad jest, ali nije neiskusan. Lino je odlučio tako i ima pravo na to, a na kraju ćemo podvući crtu.