Hrvatska će u ostatku Svjetskog prvenstva biti bez Luke Cindrića. Ostavljena je doduše mala mogućnost da se srednji vanjski Barcelone zaliječi u klubu i vrati u Egipat za samu završnicu, no tanka je to nada. Naravno, s obzirom na to da je Cindrić od ranije imao probleme s ozljedom, može se postaviti pitanje je li ga baš trebalo koristiti u utakmici s Japanom, bez obzira na to što nam rezultat nije išao u korist.
Na tu temu rado je svoja razmišljanja iznio Zdenko Kordi, hrvatski rukometni trener s bogatim iskustvom rada na svim rukometnim razinama.
Dvostruki problem
- Uvijek je lako govoriti sa strane, biti general poslije bitke. Ne želim pametovati, ali imam svoje razmišljanje koje ne mora biti ispravno. Smatram da svako postavljanje igrača koji nije potpuno zdrav dovodi u dvostruki problem; momčad podsvjesno razmišlja da će on ući ako zaškripi, on pak želi, a ne zna koliko može, te uz sve to postoji mogućnost obnavljanja ili pogoršanja ozljede. U takvim slučajevima može se stvoriti psihoza koja nije dobra - kaže Zdenko Kordi.
Naglašava kako je stručni stožer hrvatske reprezentacije znao što radi, te da je medicinska služba uoči utakmice dala svoje mišljenje o Cindriću.
- Na kraju je to otišlo u pravcu koju je ispao rezultatski loš, i za Cindrića i za momčad. Mi nemamo informacije koje je imao stožer i ne možemo ovako na daljinu procjenjivati koliki je bio rizik. Cindrića znam od malih nogu, otac mu je bio kod mene na tečaju za trenere. Trebao je doći kod nas u Nexe svojedobno, bila je to skoro gotova stvar, ali zapreku je stvorio EHF. Cindrić je pošten igrač i osoba, vrijedan radnik koji se ne štedi nego ide maksimalno. On je duel igrač, on stvara prednost i žao mi je što ga više nema jer bi nam sigurno koristio.
Kako se vi kao trener postavljate u sličnim situacijama? Treba li vjerovati liječnicima, igraču, ili pak sebi i svojim principima kad je u pitanju uvrštenje igrača koje muči neka ozljeda?
- Ako igrač nije sto posto spreman, ne može dati maksimum. Ja sam kao mladi trener prošao svoju školu u Podravki, kad sam radio s pokojnim Bepom Samaržijom. Odveli smo tada četiri-pet nezaliječenih igračica na turnir u Varaždin i iskustvo nije bilo dobro jer su se pojavili problemi s pogoršanjem ozljeda kod nekih. Nakon toga u karijeri gotovo više nikad nisam koristio igrače ako su poluzdravi, ako medicinska služba nije jasno rekla da može dati maksimum. To je veliki problem, jer javnost od njih očekuje puno, treneri računaju na njih, a oni ne mogu dati sve što inače daju.
Nije u toj situaciji lako ni trenerima, odnosno izbornicima?
- Tanka je nit koja te povuče da ga ipak staviš, iako si možda svjestan da bi ga mogao izgubiti za cijelo prvenstvo. Moj stav je takav, jer možda ti takav igrač u jednoj utakmici može donijeti bod ili dva, ali ga poslije možeš izgubiti do kraja natjecanja. Tema je osjetljiva, jer uvijek se gleda i stav igrača. Imate igrače koje morate kontrolirati, koji idu preko granice boli, a vi im ne smijete dati da se unište. Cindrić djeluje kao takav, ima veliko srce i gotovo nikad se ne žali, ali nažalost često ga na velikim natjecanjima gubimo zbog ozljeda. Preostaje nam samo da mu vjerujemo. Sjetimo se Ivana Balića, i on je puno sudjelovao u duel-igri, dosta se ozljeđivao i trošio, te zbog toga skratio svoj igrački vijek.
Keviću treba vjerovati
Kako sad dalje bez Cindrića, koliko je Hrvatska oslabljena bez playmakera Barcelone?
- Pokazalo se u mnogim sportovima da nekad momčad može dati i više kad netko izostane. Primjer je naša ženska rukometna reprezentacija koja je iz raznih razloga znatno oslabljena otišla na Euro, ali je zbila svoje redove, probudio se i dodatni inat. Dobili su dodatnu energiju, a drugi su ih k tome podcijenili. Ako oni koji trebaju ući ne budu sto posto spremni protiv suparnika kojima je Hrvatska uvijek veliki motiv, onda se možemo naći u problemu. Tu ima i dosta psihologije. Primjerice, koliko oni koji bi trebali ući osjećaju da se na njih računa, koliko se mogu osloboditi? Mi moramo imati spremne igrače na srednjem vanjskom. Ako je Kević tamo, moramo mu vjerovati, momčad njemu, on sam sebi, da bi dao svoj maksimum. Iskusan je, prvi put je na velikom natjecanju, zašto ne bi napravio ‘boom’? Ali mora osjetiti podršku, a ne da ga proziva pola javnosti.
Kordi smatra da momčad mora skupiti glave.
- U suprotnom će biti teško. Oni trebaju sjesti i dogovoriti se da daju sve što mogu, a mogu jako puno. Pritom je jedina logika da zdravi daju sto posto, a ako oni koje čekamo budu spremni za 10-ak minuta da daju neku svoju rolu, to može biti onaj plus koji nam je potreban. Teško je od nekog tko dugo nije trenirao očekivati velike stvari, ali svojim iskustvom ili promjenom ritma takav igrač može dati psihološku dimenziju ekipi i dodatno je podići - zaključio je.
