Gregg Popovich osvježio je svjetski sportski menu. Da nije isključen, njegova asistencica Becky Hammon nikad ne bi sjela na klupu Spursa. Bio je to povijesni trenutak, jer sjesti na klupu jedne NBA momčadi još nije uspjela niti jedna žena.

No, žene nisu novost u sportu na trenerskim klupama. I mi imamo jedan jako dobar primjer koji na klupi jedne seniorske muške momčadi traje već šestu sezonu. Tanja Rašić, trenerica rukometaša Karlovaca, odličan je primjer da se može. Makar su je bez razloga micali, ipak se održala na klupi i ponovo klub vodi prema Premijer ligi.

- Da, pratim to što se događalo sa Becky Hammon i meni osobno to nije nikakvo iznenađenje. NBA je strašna razina, veliki izazov, ali u jednom normalnom okruženju kakvo je tamo može se plivati bez problema u tome svemu. Ima raličitih razmišljanja o tim odnosima, relacijama trener-igrač, moram reći da kod nas isto postoje još uvijek određene predrasude oko toga, ljudi kojima to nije normalno, ali mislim da je s vremenom sve manje toga i da se stvari polako mijenjaju.

Bila i sutkinja

Je li teško biti trenerica muške momčadi?
- Nije. Kada si mlad, kada si u kolotečini svega toga već praktično 20 godina, kada ti dolaze klinci koje si trenirao u školi, sve je to nekako normalno. Mislim da je puno veći problem u činjenici da žene same premalo vjeruju da je sve to normalno i da nije problem to prihvatiti. Drago mi je zato vidjeti Snježanu Petiku na klupi reprezentacije, drago mi je vidjeti da utakmice na Euru vode ženski sudački parovi, da je čak sve više trenerica na klupama. Mislim da je to dobro za sport općenito.

CROPIX

Ali voditi muške je ženi ipak malo drugačije?
- Kada si dugo u tome kao igrač, kao sudac, a ja sam s kolegicom Antonijom Krivačić sudila i Prvu ligu, sve ti to nije problem. Jednostavno u jednom trenutku se opredijeliš i radiš to kao svaki drugi posao. Meni je ovo šesta godina na čelu muške momčadi i moram reći da je sve super. Postoji obostrani respekt, ti svi dečki i ja se jako dugo znamo.

Kako izgleda kada ženski trener poludi na muške?
- Svatko od nas ima žutu minutu, ne gledam na to dramatično niti pridajem tome posebnu pažnju. Naravno da nekad izgubiš živce, ali to su samo epizode u jednom procesu.

Lov na elitno društvo

I napredujete?
- Nastojimo, nije bilo lijepo zadnjih godinu-dvije, jer nam je puno mladih igrača otišlo, a stvarati u kontinuitetu nije lako, jer to ne ide preko noći. Mi smo u zadnje vrijeme izgubili Čakarića i Ljubića koji su u Gorici, Špruka koji je u Varaždinu, Rukavinu koji je u Sesvetama, njemačku četvorku Šnajder, Obranović, Karić, Sudarić, pa Peraicu. Puno je to za nas, ali mi smo tu bespomoćni.

Opet se dižete?
- Igramo dobro, imamo domaće snage. Imali smo puno problema s koronom i izolacijama ove sezone, izgubili smo od vodećeg Trogira, ali imamo još dvije zaostale utakmice i vjerujem da ćemo se boriti za povratak u Premijer ligu. Treba imati puno strpljenja i živaca za sve to, nama su ove godine pomogli povraci nekih iskusnijih igrača i to se osjeti. Idemo dalje, nadamo se da ćemo uskoro opet biti dio hrvatske rukometne elite.

Da, šteta je za Karlovac koji već tako dobro stvara da ne može sa svojim domaćim snagama biti dio elite. No, ta priča je već debelo izlizana i ne treba je potencirati.