Bili su tužni, a kako i ne bi, ne igraš svaki dan finale. No, Davor Dominiković je realan:
- Francuska je bila bolja, čestitam. Dizali su se kroz turnir kako to oni inače čine. Dovođenje Prandija u drugom krugu samo je potvrda koliko su željeli ovo zlato. Dečki su bili tužni, bila je i pokoja suza, jer su osjetili da je moglo bolje. Ne bih išao za pričom kriv je ovaj ili onaj, nije dobar bio Martinović, Vistorop, jer da nije bilo njih, ne bi ni nas bilo u finalu. Imamo MVP-a, imamo dvije godine mlađeg u sedmorci, imamo perspektivu i nadu da pet-šest igrača ove generacije može biti seniorska snaga. To je bio glavni cilj.
MVP SP-a je Ivan Martinović. Do finala briljantan, u finalu ispuhan.
- Prezadovoljan sam svim što smo pokazali i napravili jer malo je tko nakon šestog mjesta lani u Sloveniji vjerovao u nas. Potrošili smo se dosta, možda je to uzrok pada u finalu. Mijenjao bih MVP naslov za zlato, ali kako je to nemoguće, želim barem zahvaliti suigračima koji su me učinili takvim.
I, za kraj, Halil Jaganjac: - Otišli smo s dva poraza od Slovenije, s malo nade, a napravili smo skor 8-1. Četrdeset dana bili smo kao prava obitelj. Imamo srebro, imamo MVP-a, imamo Miletu u sedmorki. Imam samo 21 godinu i nikad se nisam osjećao sretnije nego danas.